STRUKE:

on

ilustracija
ON, 1. Kijevski listići, X. st.; 2. Bečki listići, XI. st.; 3. Novakov misal, 1368; 4. Prvotisak misala, 1483; 5. Vinodolski zakonik, prijepis iz XVI. st. (kurziv); 6. Suprasaljski zbornik, XI. st. (ćirilica)

on, sedamnaesto slovo starosl. azbukâ, glagoljice i ćirilice. Leksičko značenje imena u staroslavenskome pokazna je zamjenica »onaj«. Prema azbučnomu redu odgovara grč. omikronu, dok slovo ot odgovara omegi. U objema starosl. azbukama među slovima on i ot nema razlike u izgovoru, nego samo u nekim grafetičkim funkcijama u tekstu, te brojevnoj vrijednosti. U glagoljici je ona za on 80, a u ćirilici 70. Obloglagoljičko on slovo je s dva oka, isprva razdvojena, simetrično položena po okomici, okrenuta ulijevo. Lako se smješta u ishodišnu glagoljičku slovnu shemu kružnice podijeljene na osam jednakih dijelova. U ustavnoj uglatoj glagoljici ugl. se čuva naslijeđeni oblik; slovo se uspravlja i izdužuje, a linije prilagođuju redačkima. Unutrašnji dijelovi oka čuvaju oblost. Ćirilički on sudjeluje u tvorbi digrafa u () i ju (62736).

on. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45140>.