Opći građanski zakonik

Opći građanski zakonik (akr. OGZ; njem. Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch), kodifikacija građ. prava koja je postupno uvođena u zemljama Habsburške Monarhije od 1811. godine. Postupak njegove izradbe započeo je 1753. na inicijativu Marije Terezije, a protegnuo se, uz nekoliko varijanti nacrta, sve do 1811., kada je carskim patentom proglašen u austr. nasljednim zemljama kao Opći građanski zakonik. Postupno se uvodio u ostale dijelove Monarhije, pa je tako u razdoblju 1812–20. stupio na snagu u Vojnoj krajini, Istri i Dalmaciji. Carskim patentom iz 1852. uveden je, a 1853. stupio je na snagu u kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji te Srpskoj Vojvodini i Tamiškom Banatu. Bio je važeći zakonik u cijeloj Monarhiji do 1861., kada je ukinućem Bachova apsolutizma (1859) i donošenjem Listopadske diplome (1860) u Ugarskoj stavljen izvan snage. U Hrvatskoj se zauzelo stajalište da svi za apsolutizma uvedeni austr. zakoni i propisi ostaju na snazi dok ne budu izričito ukinuti ili preinačeni. Ni nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868) OGZ nije bio uklonjen iz hrv. pravnoga sustava, već se kao hrv. građanski zakonik počeo razvijati razmjerno neovisno o izvorniku. U doba nastanka bio je, uz franc. Code civile, moderan eur. zakonik. Rađen je po uzoru na pandektno pravo s određenim utjecajem kanonskoga, feudalnoga i njem. običajnoga prava te škole prirodnoga prava. Sistematiziran je primjenom tzv. institucijskoga sustava, te je obuhvaćao uvod i tri dijela: 1. pravo osoba (osobno i obiteljsko pravo), 2. pravo na stvari (stvarno, nasljedno i obvezno pravo), 3. zajedničke odredbe glede prava osoba i prava na stvari (o utvrđivanju, preinaci i ukinuću prava i obveza; zastara i dosjelost). Odlikuje se jednostavnim stilom i jezikom, kratkim i sažetim formulacijama pravnih pojmova i instituta te apstraktno koncipiranim pravilima. Zakonik se nazivao općim jer je vrijedio za sve državljane neovisno o njihovoj staleškoj pripadnosti, a kao moderan zakonik ozakonjivao je privatno vlasništvo te slobodu rada, ugovaranja i oporučivanja, što je omogućilo ubrzanu industrijalizaciju i jačanje kapitalizma. Feud. elementi još su prisutni u priznavanju postojanja staleža i nekih prava vezanih uz njih (pravo na grb, plemstvo i sl.), obiteljskoga fideikomisa i podijeljenoga vlasništva te ostavljanjem Crkvi značajnih privilegija na području bračnoga prava. Tijekom I. svj. rata noveliran je tri puta (1914., 1915., 1916) i kao takav vrijedio je u austr. dijelu Habsburške Monarhije. Nakon njezine propasti primjenjivao se u Čehoslovačkoj, Poljskoj, dijelovima Kraljevine SHS/Jugoslavije, a u Austriji je, uz izmjene, na snazi i danas. Uvođenje OGZ-a u Hrvatskoj je značilo povezivanje njezina pravnoga poretka s kontinentalnoeur. pravnim krugom i njegovom srednjoeur. podskupinom. Pokušaji njegove zamjene izvornim hrv. građanskim zakonom ili novelom postojećega nisu urodili plodom. U Kraljevini SHS i Jugoslaviji norme OGZ-a bile su neposredni ili posredni izvor građ. prava. Osim u Hrvatskoj i Sloveniji primjenjivao se i u BiH nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. putem sudske prakse, dok je Srpski građanski zakonik (1844) skraćeni prijevod austr. izvornika. U okviru procesa izjednačavanja pravâ izrađena je Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju (1934), koja nije postala zakonikom. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (1941) OGZ nastavio se primjenjivati, izrađena je Osnova građanskoga zakona za Nezavisnu Državu Hrvatsku (1943), u temeljima koje je bio OGZ, iako ne sa svojim bitnim zasadama liberalizma i individualizma, koja nije postala hrvatskim građ. zakonikom. Donošenjem Zakona o nevaženju pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (1946), jugoslavenska je socijalist. vlast OGZ u cjelini proglasila nevažećim, no odobrila je primjenu njegovih pojedinih pravnih pravila uz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki. OGZ imao je veliko značenje u pravnoj praksi sve do donošenja suvremenih propisa kojima su regulirani pojedini dijelovi građ. prava.

Opći građanski zakonik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45220>.