optika atmosfere

optika atmosfere, grana fizike koja proučava pojave nastale lomom, odbijanjem, polarizacijom, raspršivanjem i ogibom svjetlosti u Zemljinoj atmosferi (nebesko plavetnilo, dúga, vijenac ili korona oko Sunca i Mjeseca, halo, pasunce, Sunčev stup, irizacija, glorija, Bishopov prsten, fatamorgana, miraž, sumrak, alpski žar, treperenje zvijezda, zeleni bljesak, astronomska i terestrička refrakcija, depresija obzora i dr.) i pronalazi vezu između fizičkih svojstava atmosfere (temperatura, gustoća, indeks loma), čestica raspršenih u atmosferi (kapi vode, kristalići leda, aerosoli i sl.) i optičkih pojava. Proučava i pojave koje su posljedica perspektive: prividni oblik nebeskoga svoda, površine diska Sunca i Mjeseca pri njihovu izlaženju i zalaženju i dr.

optika atmosfere. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45343>.