ornament

ornament (latinski ornamentum: ukras), u likovnim umjetnostima, pojedinačan motiv koji služi kao ukras na građevinama ili predmetima umjetničkoga obrta. Ornament može biti naslikan, kiparski oblikovan, izvezen, iskucan ili izveden bilo kojom drugom tehnikom, a njegova se ljepota sastoji u ritmičkome nizanju motiva s istaknutim i jasno naglašenim dominantama. Sustav ornamenata na jednom objektu ili predmetu redovito se naziva dekoracija, a naziv ornamentika označuje skup ornamenata, značajnih za određeni kulturni krug, stil ili razdoblje. Razvijen u svim kulturama i vremenskim razdobljima, a u mnogim primitivnim kulturama gotovo je jedini oblik likovnoga izražavanja. Obavljajući magičnu, simboličnu ili samo dekorativnu funkciju, ornament je u razvoju prešao put od naturalističkoga motiva preko shematiziranih do apstraktnih geometrijskih oblika. Ornamentalna je dekoracija geometrijska (npr. dekoracija neolitičke keramike), biljna (antička i gotička ornamentika) i životinjska (anglosaska i skandinsvska ornamentika ranoga srrednjega vijeka); katkada se svi ti raznovrsni motivi primjenjuju usporedno (pleterna ornamentika ranoga srednjega vijeka u Hrvatskoj i u Italiji). U pučkoj ornamentici europskih naroda postoji niz zajedničkih motiva i elemenata, izrazito simboličkoga značenja, uvjetovanih djelovanjem nekoliko čimbenika: indoeuropskom baštinom, kulturnim utjecajima Rimskoga i Bizantskoga Carstva, kršćanstvom, te međusobnim utjecajima i trgovačkim vezama.

ornament. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45568>.