STRUKE:

otpornik

ilustracija
OTPORNIK – a) žičani otpornik na valjkastom tijelu; b) plosnati žičani otpornik; c) presjek slojnog ugljenog otpornika; 1. žica, 2. izolator, 3. metalni izvod, 4. ugljeni sloj, 5. keramičko tijelo, 6. izolacijski sloj

otpornik, jedna od temeljnih sastavnica većine električnih i elektroničkih sklopova, a služi za ograničavanje jakosti struje u strujnome krugu. Struja I na otporniku otpora R stvara pad napona U = IR, a zbog raspršene snage otpornik se zagrijava. Osnovni su podatci o otporniku: nazivni otpor (iskazan u omima, Ω), tolerancija (odstupanje od nazivne vrijednosti), snaga koja se na otporniku smije raspršiti te temperaturni koeficijent otpora. Vrijednosti otpora serijski proizvedenih otpornika odabrane su tako da se kombinacijom nekoliko različitih otpornika može približno postići bilo koja potrebna vrijednost otpora. Nazivne snage otpornika mogu biti od 1/32 W do više tisuća vata.

Razlikuju se linearni i nelinearni otpornici. Od linearnih otpornika, u kojima se struja mijenja linearno s naponom koji je na nj priključen, najviše se proizvode žičani i slojni otpornici. Žičani otpornici izrađuju se namatanjem izolirane otporne žice ili neizolirane vrpce, načinjene od različitih slitina (bakarnih, manganovih, niklovih i kromovih), na izolacijsko tijelo i mogu imati vrlo uske tolerancije (reda veličine ± 0,001%). Žičani otpornici za izmjenične struje namataju se na posebne načine ili na plosnata tijela, ovisno o vrijednosti otpora, kako bi se smanjila samoinduktivnost namota i kapaciteti između zavoja, te kako bi djelovali kao djelatni otpori, a ne impedancije. Slojni otpornici većinom su ugljeni, metalni i metalooksidni. Proizvode se naparivanjem sloja ugljika, nikla i kroma ili metalnog oksida pretežito na valjkasta keramička ili staklena tijela. Otpornici sa slojem metala ili metalnog oksida imaju, u usporedbi s ugljenim otpornicima, bolje značajke (uže tolerancije otpora i dr.). Nanošenjem prikladne izolacije dio žičanih i svi slojni otpornici štite se od vlage i oštećenja otpornoga sloja. Vrijednosti otpora slojnih otpornika ugađaju se urezivanjem helikoide, a u nekih izvedbi i ugađanjem mreže serijskih i paralelnih strujnih staza. U nekim visokonaponskim sklopovima rabe se i vodeni otpornici, koji se sastoje od izolacijske cijevi s destiliranom vodom, a vrijednost otpora ugađa se dodatkom lužine. Krajevi cijevi zatvoreni su mesinganim čepovima s izvodima.

Od nelinearnih otpornika najpoznatiji su termistori ili temperaturno ovisni otpornici, s negativnim i s pozitivnim temperaturnim koeficijentom otpora, te varistori, kojima je otpor naponski ovisan. Oni većinom služe za zaštitu od preopterećenja elemenata strujnoga kruga. Otpor svjetlosno ovisnih otpornika smanjuje se s osvijetljenošću njihove djelatne površine. Osim stalnih, proizvode se i promjenljivi otpornici (potenciometri) s tri priključka (oba kraja otpornika i metalni kliznik), koji mogu biti žičani ili slojni, te reostati, u pravilu žičani, s dva priključka (početak otpornika i kliznik). Potenciometri su manje snage i pretežito služe kao naponska djelila, a reostati za ugađanje većih struja.

otpornik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45903>.