otuđenje

otuđenje.

1. U filozofiji i sociologiji, položaj ili stanje čovjeka u kojem su proizvodi njegova rada, djelovanja ili mišljenja postali njemu strani, tuđi, nadređeni njegovoj volji i neovisni o njegovoj djelatnosti. Jedan od sr. pojmova u djelu K. Marxa.

2. U psihijatrijskoj medicini → depersonalizacija

3. U psihologiji → alijenacija