Pacta conventa

Pacta conventa [pa'kta konve'nta] (lat.: Zaključeni sporazumi) (Qualiter, Concordia, Appendicula, Memoriale), bilješka o ugovoru ugarskog kralja Kolomana s predstavnicima dvanaest rodova hrvatskog plemstva. Sačuvana je kao dodatak trogirskomu rukopisu (nastalomu 1380-ih) djela Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika (Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum) Tome Arhiđakona. Govori o uvjetima pod kojima su predstavnici hrvatskog plemstva prihvatili Kolomana za svojega kralja (mogli su u miru uživati posjede, bili su oslobođeni poreza i određena im je vojna služba) te nabraja dvanaest plemena/rodova. U historiografiju je ušla kroz djelo I. Lučića. Hrvatsko se plemstvo odavno pozivalo na Pacta conventa kao na dokaz svojega dragovoljnoga podložništva ugarskim kraljevima, koji Hrvatsku nisu osvojili silom oružja, nego su izabrani slobodnim izborom Hrvata. Sve do 1844. o njezinoj autentičnosti nije izrečena sumnja. Tada je madžarski povjesničar István Horváth započeo polemiku kako bi dokazao da je Ugarska silom osvojila Hrvatsku, te da su Pacta conventa krivotvorina. Polemika je bila važna zbog određivanja državnopravnoga položaja Hrvatske unutar zemalja krune sv. Stjepana; u tom se smislu nastavila do 1918., a u njoj su sudjelovali mnogi hrvatski, madžarski i austrijski povjesničari i pravnici (primjerice I. K. Tkalčić, E. Kvaternik, F. Rački, Š. Ljubić, V. Klaić, Gyula Pauler, F. Šišić, D. Gruber, Janos Karácsonyi, N. Tomašić). Oprezniji autori s hrvatske strane upozoravali su da Pacta conventa nije međudržavni ugovor nego bilješka nastala na temelju pisanja Tome Arhiđakona ili drugih izvora (F. Šišić, M. Šufflay, I. Kršnjavi). Nakon 1918. diskusija o njezinoj autentičnosti izgubila je politički naboj, ali se nastavila unutar znanosti. Njezinu je autentičnost pobijala N. Klaić, oslanjajući se na M. Šufflaya i tvrdeći da ustanova dvanaest plemena nije mogla nastati prije sredine XIV. st. Autentičnost je branio, među ostalima, S. Antoljak, a N. Jakšić nastojao je naći arheološke argumente kojima bi bilješka o ugovoru bila potkrijepljena. Najnoviji radovi o tom razdoblju hrvatske povijesti uglavnom odbacuju Pacta conventa kao autentičan dokument, ostavljajući samo mogućnost da je možda do nekog sporazuma Kolomana s hrvatskim plemstvom ipak došlo (T. Raukar, I. Goldstein, N. Budak). Može se pretpostaviti da su Pacta conventa nastala u istom ozračju ugroženosti Hrvatske zbog pritiska anžuvinske dinastije kao i legenda o ubojstvu kralja Zvonimira.

Pacta conventa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46073>.