STRUKE:

pagoda

ilustracija
PAGODA iz hrama Yakushiji u Nari, VIII. st.

pagoda (portugalski pagode < tamilski pakavatà, prema sanskrtskom bhágavat: svet), europski naziv za azijsku kultnu građevinu od kamena ili drva (u Indiji se naziva stupa, na Ceylonu dagaba, u Kini ta, Koreji tap, a u Japanu to). Pagoda je najčešće visoka građevina nalik na toranj (od 60 do 125 m), obično kružna tlocrta, koja služi budističkomu kultu te za pohranu relikvija. U Kini je pagoda toranj sa 7 do 13 katova višekutnoga ili kružna tlocrta; pojedini katovi imaju izbočene krovove, a na njihovim zavijenim i uzdignutim rubovima ovješena su zvona. Najstarija sačuvana kineska pagoda iz 523. nalazi se na svetome brdu Songshan u pokrajini Henan, a između 1412. i 1431. sagrađen je u obliku pagode glasoviti porculanski toranj nedaleko od Nanjinga (razoren 1853), koji je bio obložen glaziranim glinenim reljefima. Kineska pagoda može imati i oblik paviljona. – U Japanu se pagoda razvila iz drvenih kineskih i korejskih pagoda; najstarija je iz VII. st. u hramu Horyuji kraj Nare. – Građevine te vrste imaju bogato razvedene građevne oblike, a dekorirane su figuralnim plastičnim ukrasom i ornamentima.

pagoda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46119>.