Panamski kanal, umjetni kanal u najužem dijelu Srednje Amerike, na Panamskoj prevlaci; spaja Atlantski ocean (Karipsko more) i Tihi ocean (Panamski zaljev). Ima veliko prometno-strateško značenje; uz Sueski kanal najvažniji je kanal na svijetu. Dug je oko 80 km. – Francuskim projektom bilo je predviđeno prokopavanje kanala na morskoj razini; radovi su započeli 1880 (→ lesseps, f. m. de). Nakon prekida zbog bankrota francuske kompanije za izgradnju kanala (1889), radovi su bili nastavljeni 1904. prema američkom projektu, kojim je izjaružano korito rijeke Chagres pa je njezina dolina pretvorena u umjetno jezero. Istodobno s tehničkim radovima izvršena je i asanacija pa su suzbijene žuta groznica i malarija. Prvi brod prošao je kanalom 1914.
Na atlantskoj strani brodovi ulaze u kanal zapadno od grada Colóna, prolaze zaljevom Limón, te se na putu do umjetnoga Gatúnskoga jezera preko tri ustave postupno dižu na njegovu nadmorsku visinu (25,9 m). Nakon plovidbe jezerom brodovi prolaze 13,7 km dugim usjekom Gaillard (prije Culebra), a potom se preko ustave (Pedro Miguel) spuštaju za 10 m na jezero Miraflores. Iz jezera brodovi izlaze preko dviju ustava (Miraflores), koje ih spuštaju za 16 m (na morsku razinu), te izjaružanim koritom izlaze na Panamski zaljev (južno od grada Panamá). Sve su ustave dvostruke pa se brodovi mogu propuštati istodobno u oba smjera. Zbog sve većih i suvremenijih brodova bilo je potrebno modernizirati kanal i povećati njegovu propusnost (tijekom 1960-ih i polovinom 1990-ih proširen je i produbljen usjek Gaillard, provode se radovi na produbljenju plovidbenoga kanala u jezeru Gatún i dr.). S duljinom ustava od 304,8 m, širinom od 33,5 m i dubinom od 12,5 m, kanalom mogu prolaziti brodovi s korisnom nosivošću do približno 52 500 tona, odnosno brodovi kontejnerskoga kapaciteta do 5000 jedinica (→ teu). Preko Panamskoga kanala prolazi Panamerička cesta mostom (nazvan Puente de las Américas) koji je 1962. izgrađen u gradu Panamá. Duž Panamskoga kanala podignuta je željeznička pruga i cesta Colón – Panamá. Rasterećenju Panamskoga kanala pridonosi 130 km dug naftovod između gradova Puerto Armuelles (Tihi ocean) i Chiriquí Grande (Atlantski ocean), otvoren 1982.
Tijekom radova izvedenih 2007–16 (u vrijednosti od 5,25 milijarda USD) produbljeni su oceanski pristupi kanalu, proširen je i produbljen plovidbeni kanal na Gatúnskom jezeru te je produbljen usjek Gaillard. Također je izgrađeno šest novih i prostranijih ustava, tri na atlantskoj strani (kod Gatúnskog jezera) i tri na pacifičkoj strani (kod jezera Miraflores, s novim kanalom dugim 6,1 km koji skraćuje plovidbu jezerom). Nove ustave su jednostruke i predstavljaju treći prometni pravac Panamskim kanalom. Budući da su znatno veće od postojećih (duge su 427 m, široke 55 m i duboke 18,3 m), omogućuju plovidbu brodovima s korisnom nosivošću do približno 120 000 tona, odnosno brodovima koji prevoze do približno 13 000 kontejnera. Prema veličini ustava određene su i kategorije brodova koji plove Panamskim kanalom. Brodovi koji mogu pristati u stare ustave čine kategoriju Panamax (brodovi duljine do 294,1 m, širine do 32,3 m i gaza do 12,04 m), a s proširenjem kanala 2016. i s većim novim ustavama uvedena je kategorija New Panamax (brodovi duljine do 366 m, širine do 49 m i gaza do 15,2 m). Godine 2015. prosječno vrijeme prolaska kanalom (In-transit time; od ulaska u prvu ustavu do izlaska iz posljednje) bilo je 12,2 sata; prosječno vrijeme zadržavanja u kanalskim vodama (Canal Waters Time) bilo je 30,5 sati (za brodove s rezervacijom 16,7 sati). Tijekom 2015. kanalom je prošlo oko 13 870 brodova, s ukupno 340,8 milijuna tona tereta. Prihodi od Panamskoga kanala postupno su rasli s 0,7 milijarda USD (2000), na 2 milijarde USD (2008), te na 2,6 milijarda USD (2015; ostvareni profit je 1,3 milijarde USD). Najveći dio prihoda ostvaruje brodski tranzit (93,5%), zatim prodaja električne energije (hidroelektrana na Gatúnskom jezeru) i pitke vode (5%), te ostale usluge (1,5%). – Međunarodnopravni režim u Panamskome kanalu se u početku zasnivao na ugovoru iz 1901. između SAD-a i Velike Britanije, te na ugovoru iz 1903. između SAD-a i Paname. Njima je Panamski kanal otvoren za međunarodni promet i slobodnu plovidbu trgovačkih i ratnih brodova svih zastava, pod uvjetom da se poštuju sve ugovorne odredbe. Američko-panamskim ugovorom SAD je stekao nadzor nad zonom Panamskoga kanala, koja je uz obje strane kanala obuhvaćala 1432 km². Ustanovljena je neutralnost kanala, po uzoru na Sueski kanal, ali je SAD zadržao pravo upravljanja i obrane (izgrađeno je više američkih vojnih baza u kanalskoj zoni). SAD se 1903. obvezao da će Panami isplatiti 10 milijuna USD; godišnja najamnina za kanalsku zonu određena je 1912. i iznosila je 250 000 USD; poslije je povećana na 430 000 USD, a 1955. na 1,93 milijuna USD. Američko-panamskim sporazumima iz rujna 1977 (stupili su na snagu 1. X. 1979) SAD je pristao na postupno ostvarivanje panamskoga suvereniteta nad zonom kanala. Upravljanje nad približno 65% njezina područja Panama je preuzela 1. X. 1979., a u cijelosti je panamski suverenitet ostvaren 31. XII. 1999. U lipnju 2016. službeno je pušten u promet prošireni Panamski kanal.
