STRUKE:

para

ilustracija
PARA, pt-dijagram stanja vode, T - trojna točka, K - kritična točka

para, tvar u plinovitom agregatnom stanju na temperaturi nižoj od vrelišta ili na temperaturi koja je viša od vrelišta ali mu je razmjerno bliska.

Ravnotežni tlak para (napon para) najveći je tlak na kojem može biti para pri određenoj temperaturi, povećanjem tlaka iznad ravnotežnoga para se kondenzira. Zasićena para je para kojoj je tlak jednak ravnotežnomu, pregrijana para je para kojoj je tlak niži od ravnotežnoga. Rosište je temperatura na kojoj pregrijana para postaje zasićena (iz zasićene se pare pri najmanjem ohlađenju kondenziraju kapljice). Normalno vrelište je temperatura na kojoj je ravnotežni tlak para jednak normiranomu atmosferskomu tlaku (101 325 Pa). Pod tlakom nižim od atmosferskoga vrelište je niže od normalnoga, a pod višim tlakom ono je više. Trojna točka je termodinamičko stanje tvari (prikazano kao točka u faznom dijagramu) u kojem istodobno, u ravnoteži, postoje čvrsta, tekuća i plinovita faza tvari (tlak trojne točke vode je 611,73 Pa, a temperatura 273,16 K).

Pothlađena para, para na temperaturi nižoj od rosišta u kojoj nema centara kondenzacije (čestica praha i sl.). Ako se u pothlađenoj pari stvore centri kondenzacije (npr. ionizacijom), na njima se kondenziraju sitne kapljice. Po tom se načelu u Wilsonovoj komori mogu učiniti vidljivima staze ionizirajućih zraka.

Vodena para koristi se u tehnici kao radni medij za pogon parnih strojeva i za grijanje. Podatci o vodenoj pari koji su važni za njezinu primjenu u tehnici skupljeni su u tablicama vodene pare (toplina isparivanja, specifični volumen vode i pare, entropija, entalpija itd.) za različite temperature i tlakove.

Para u atmosferi. U Zemljinoj atmosferi uvijek ima vodene pare, ali je njezin volumni udjel najviše 4%. Najveći mogući udjel ovisi o temperaturi zraka, a zrak je zasićen vodenom parom ako je postignut ravnotežni tlak vodene pare. Omjer stvarnog i ravnotežnoga tlaka, izražen u postotcima, naziva se relativna vlažnost (0% – potpuno suh zrak, 100% – zasićen zrak). U laboratorijskim prilikama moguće je postići prezasićenje (relativnu vlažnost veću od 100%), odnosno pothlađenu paru. U atmosferi su prezasićenja rijetka, jer višak vodene pare prelazi u tekuće ili čvrsto stanje (vodene kapljice i kristalići leda) kondenzacijom, odnosno sublimacijom. Tako nastaju oblaci i magla te oborine koje se stvaraju pri tlu, rosa i mraz. Kondenzacija i sublimacija nastaju u zračnim strujama koje imaju uzlaznu komponentu (osobito u ciklonama i na planinskim lancima), jer se u njima zrak hladi. Spuštanjem zraka isparuju elementi oblaka i on nestaje. Vodena je para važan čimbenik u reguliranju toplinske bilance atmosfere. Ona apsorbira infracrvene toplinske zrake što ih zrače Zemlja i atmosfera, a oslobađanje topline pri kondenzaciji i njezino vezivanje pri isparivanju također utječu na vremenske procese i klimatske prilike.

para. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46567>.