Paul [pạul], Hermann, njemački jezikoslovac (Salbke, danas dio Magdeburga, 7. VIII. 1846 – München, 29. XII. 1921). Profesor njemačke filologije na sveučilištima u Freiburgu i Münchenu. Jedan od predvodnika mladogramatičarske škole i jedan od rijetkih njezinih teoretičara. Povijesno-semantičkom koncepcijom monografije Načela jezične povijesti (Prinzipien der Sprachgeschichte, 1880) te leksikografskim radom na Njemačkom rječniku (Deutsches Wörterbuch, 1897) snažno je utjecao na razvoj jezikoslovne misli kraja XIX. i početka XX. st. Lingvistiku nije smatrao izoliranom, »čistom« znanošću, već je nastojao da ona u suradnji s drugim humanističkim disciplinama postane koristan instrument za istraživanje kulture. Njegova djela i danas se smatraju standardnim germanističkim priručnicima, višestruko su izdavana i prevođena na mnoge strane jezike. Ostala značajnija djela: Srednjovisokonjemačka gramatika (Mittelhochdeutsche Grammatik, 1881), Nacrt germanske filologije (Grundriß der germanischen Philologie, I–III, 1891–93), Njemačka gramatika (Deutsche Grammatik, I–V, 1916–20), Zadaća i metoda povijesnih znanosti (Aufgabe und Methode der Geschichtswissenschaften, 1920).
