STRUKE:

permutacija

permutacija (lat. permutatio: promjena, zamjena).

1. Općenito, zamjena mjesta pojedinih sastavnica neke cjeline.

2. U lingvistici, postupak koji se sastoji u tome da se izmijeni redoslijed susjednih elemenata u nekoj lingvističkoj strukturi (permutacija slova, glasova, riječi itd.). Za razliku od komutacije (zamjene ili mutacije elemenata na paradigmatskoj osi, tj. među elementima koji se na istoj točki izričaja isključuju, čime dolazi do promjene značenja, npr. na fonematskoj razini /bân/~/dân/), permutacija je izmjena ili mutacija mjesta dvaju članova govornoga niza (lanca), tj. izmjena na sintagmatskoj osi, najčešće među leksičkim elementima, riječima. Permutacija je premještanje nekog člana (riječi) u izričaju, a da izričaj zato ne promijeni svoje osnovno značenje. Izričaj Reći će Ivan nešto permutacijom poprima oblike Ivan će nešto reći, Nešto će Ivan reći, Reći će nešto Ivan (u standardnom jeziku tip Će Ivan nešto reći nije ovjeren), ali unatoč određenim značenjskim nijansama, osnovno se značenje izričaja takvim zamjenama ne mijenja.

3. U matematici, poredak brojeva u nizu ili poredak elemenata nekog skupa, Na primjer, permutacije prvih četiriju slova abecede jesu:

abcd, abdc, acbd, acdb, adbc, adcb,

bacd, badc, bcad, bcda, bdac, bdca,

cabd, cadb, cbad, cbda, cdab, cdba,

dabc, dacb, dbac, dbca, dcab, dcba.

Ukupan broj permutacija skupa od n elemenata jest n!. Broj permutacija prvih četiriju slova abecede je 4! = 1 · 2 · 3 ·4 = 24. U teoriji skupova permutacija je bijekcija (→ funkcija) nekoga skupa na sama sebe. Permutacije konačnih skupova predmet su proučavanja kombinatorike. (→ kompleksije)

permutacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47685>.