Piranesi [~ne:'si], Giovanni Battista, talijanski bakrorezac i bakropisac, graditelj i arheolog (Mogliano kraj Mestra, 4. X. 1720 – Rim, 9. XI. 1778). Studirao u Rimu i radio nacrte za kazališne inscenacije, koje se ubrajaju u najznačajnija djela kazališnoga iluzionizma. U Rimu proučavao i crtao antičke i barokne spomenike. Primjenjujući kontraste svjetla i tame izradio precizne snimke ostataka antičkoga rimskoga graditeljstva i objavio u djelu Rimske starine (Antichità Romane, I–IV, 1756), a rimske vedute objavio u mapama bakroreza Vedute Rima (Vedute di Roma, od 1748). Baroknu fakturu svojih grafičkih ostvarenja (oko 2000 listova) zamijenio je postupno klasicističkom. U tom je stilu izradio osnove za unutrašnju arhitekturu i predloške za proizvode umjetnički obrta. Kao rezultat fantastičnih arhitektonskih zamisli nastalo je njegovo djelo Tamnice (Carceri, 1745, ²1760). Kao graditelj ostvario je klasicističke ideje u rimskoj crkvi Sta Maria del Priorato i u rekonstrukciji crkve Sta Maria del Popolo. Njegovo je djelo kao cjelina prava enciklopedija arhitektonskog i umjetničkoga bogatstva Rimskoga Carstva. Snažno je utjecao na suvremenike; nazvan »Rembrandt antičkih ruševina«.
