struka(e):

pitagorizam, nauk Pitagore i njegovih nastavljača. Pojam obuhvaća i njihov način života, koji je bio određen strogom unutrašnjom disciplinom Pitagorina »saveza« i nizom mističnih rituala. Doktrine pitagorizma prvi je prikazao Filolaj iz Krotona u V. st. pr. Kr. Za njega je broj ujedno i temeljno načelo strukture kozmosa i temeljni princip spoznaje. Uz filozofiju, pitagorizam obuhvaća i skup prirodnoznanstvenih i matematičkih teorijâ. Tako u području kozmologije zastupa ideju o specifičnosti svemira, u središtu kojega se nalazi vatra, temeljno pokretačko načelo svih stvari. S tim u vezi, poslije u astronomiji, pitagorovac Aristarh sa Sama zastupa prvu heliocentričnu doktrinu svemira. U fizici pitagorizam zauzima stajalište blisko atomizmu: različita svojstva osnovnih elemenata, vode, zemlje, zraka i vatre, posljedica su različitih geometrijskih oblika najsitnijih čestica od kojih su sastavljeni. Od kraja V. st. pr. Kr. p. se razvio u dvjema značajnim školama: tebanskoj, koju je vodio Lizid, i tarentskoj, koju je zasnovao Arhip, a najznačajniji joj je predstavnik Arhita iz Tarenta, s kojim se pitagorizam sve više približava platonizmu.

Citiranje:

pitagorizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pitagorizam>.