STRUKE:

plan

plan (francuski).

1. Unaprijed utvrđen tijek kakva djelovanja; nacrt, program, osnova, projekt.

2. U ekonomiji, studija, dokument kojim se određuju ciljevi, sadržaj i način ostvarenja neke svrhovite akcije. Rezultat je aktivnosti → planiranja. Može se odnositi na jednu ili više jednokratnih akcija s konačnim ciljem ili na održavanje dugotrajnih aktivnosti kojima se potiču i ostvaruju željene promjene. Donositelji planova mogu biti pojedinci, poduzeća, različite ustanove i udruge, javne vlasti, od lokalnih zajednica do države, te međunar. organizacije i konzorciji. Planove najčešće donose gosp. organizacije radi efikasnog upravljanja svojim ukupnim aktivnostima ili njihovim pojedinim aspektima (novčanim tokovima, marketingom, investicijama, razvojem proizvoda i sl.) te nositelji politike ekonomskog i društv. razvoja na lokalnoj i nacionalnoj razini. Planovi se razlikuju po predmetu na koji se odnose, obuhvatnosti (nacionalni, regionalni, lokalni; sektorski), vremenu trajanja (kratkoročni, dugoročni) i metodama djelovanja (direktivni, indikativni).

3. Crtež koji u određenom mjerilu prikazuje na ravnoj površini neki grad, građevinu; tlocrt, tloris.

4. U kartografiji, prikaz u najkrupnijem mjerilu. Služi u katastarske svrhe (katastarski plan) i za orijentaciju u naseljima (plan grada). Najstariji poznati prikaz nekoga grada je onaj grada Nipura u Mezopotamiji iz 1500. pr. Kr.

5. U slikarstvu, svaka stvarna ili zamišljena vertikalna površina paralelna s plohom na kojoj je slika izvedena.

6. U kiparstvu, označava one paralelne vertikalne površine koje ograničavaju plasticitet pojedinih likova ili prizora kod niskog reljefa.

plan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48568>.