planetarna maglica

ilustracija
PLANETARNA MAGLICA, Abel 39
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13

planetarna maglica, emisijska maglica nastala širenjem atmosfere crvenoga diva, razvojna faza većine zvijezda između faze crvenoga diva i bijeloga patuljka kojima je masa usporediva sa Sunčevom masom (0,8 do 8 Sunčevih masa). Vidljive su desetak tisuća godina dok se ne rasprše, odnosno udalje od zvijezde i postanu prerijetke i nedovoljno vruće za emisiju svjetlosti. Različiti oblici (prstenasta, dvolisna i složena) potječu od promjena brzina kojim zvijezde otpuhuju svoje atmosfere. Plin maglice čine ionizirani vodik (emisija crvene svjetlosti), ionizirani helij (emisija plave svjetlosti) i dvostruko ionizirani kisik (emisija zelene svjetlosti).

Planetarne maglice pridonose obogaćivanju međuzvjezdane tvari produktima nuklearne fuzije (ugljik, dušik, kisik i kalcij). U Mliječnoj stazi poznato je oko 3000 planetarnih maglica: M27, M57, NGC 6751, NGC 3242, NGC 6826, NGC 2392, NGC 6302, NGC 6543 i dr.

planetarna maglica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48576>.