Plominski natpis, najstariji hrvatski glagoljski natpis, iz XI. st., uklesan na obrubu kasnoant. ploče kojom dominira reljefni lik za koji jedni istraživači pretpostavljaju da je ilirsko-rimski bog Silvan, a drugi da je privatna osoba – poljodjelac, vojnik ili ribar. Prilikom sekundarne ugradnje u vanjski zid crkve sv. Jurja Starijega u Plominu u ranome sr. vijeku, uklesan je lik, po tipičnu atributu zelene grane u ruci (umjesto Silvanovih vila ili kakve druge alatke) protumačen kao titular crkve. Na kratku natpisu, s iznimno važnim paleografskim podatcima koji dokumentiraju razvoj od oble glagoljice prema uglatoj (ustavnoj), stoji nedovršena bilješka: se e pisъlъ s(...), odnosno: »ovo je pisao (oslikao, ukrasio, klesao?) s...«. Povećemu znaku ispod natpisa do sada se nije našlo primjereno tumačenje (okomito glagoljsko v?). Natpis je 1850. prvi precrtao Mijat Sabljar i o tome obavijestio I. Kukuljevića Sakcinskoga, a čitanje i paleografsko tumačenje sastavio je B. Fučić (1952).
