pokretač, uređaj kojim se stavlja u pogon (pokreće ili upušta) motor s unutarnjim izgaranjem; razgovorno anlaser. Služi kako bi se vanj. izvorom svladali otpori tijekom prva dva dijela radnoga procesa (usis i kompresija), jer se tek u trećem dijelu (izgaranje i ekspanzija) ostvaruje rad. Obično je to mali elektromotor ili motor na stlačeni zrak, koji s pomoću zupčaničkoga prijenosnika okreće koljenasto vratilo, sve dok motor ne započne samostalno raditi. U automobilima su se elektropokretači počeli primjenjivati 1912. Do tada se motor pokretao ručicom nataknutom na koljenasto vratilo te bi se njome motor zavrtio naglim trzajem ruku. Najmanji motori i danas se pokreću ručno, ali potezanjem užeta namotanoga na kolut na koljenastom vratilu, a motori manjih motocikala pokreću se nožnom polugom. U dizelsko-el. lokomotivama el. generator služi i kao elektropokretač. Veliki brodski motori upuštaju se stlačenim zrakom koji se prema redoslijedu paljenja pušta u cilindre te izravno potiskuje klipove. Klipni zrakoplovni motori isprva su se pokretali zavrtanjem propelera rukom, a poslije s pomoću elektropokretača. Veliki mlazni motori pokreću se posebnom, malom zračnom ili plinskom turbinom.