struka(e):

poliesterska vlakna, generički naziv za najzastupljenija umjetna vlakna, koja obuhvaćaju vlakna od poli(etilen-tereftalata) (PET), poli(butilen-tereftalata) (PBT) i poli(1,4-dimetilencikloheksil-tereftalata) (PCDT). Najveće značenje imaju PET-vlakna sintetizirana od glikola i tereftalne kiseline. Poliesterska se vlakna proizvode u mnogobrojnim inačicama različitih morfoloških karakteristika i finoća, u širokom rasponu fizikalnih, kemijskih i mehaničkih svojstava prilagođenih različitim namjenama – od finih mikrovlakana i vlakana sličnih svili, vlasastih vlakana sličnih pamuku i vuni do tehničkih vlakana velike čvrstoće i posebnih svojstava. Zato im je i područje primjene vrlo široko – od odjeće i kućanskoga tekstila (zastori, prostirači, obloge za namještaj, stolno i posteljno rublje, punilo za jastuke i dr.) do raznovrsnih proizvoda tehničkog i medicinskog tekstila. Najčešće su u mješavini s pamukom, vunom, viskozom i dr. prirodnim ili umjetnim vlaknima, ali se katkad koriste i sama, bilo u filamentnom ili vlasastom obliku.

Citiranje:

poliesterska vlakna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/poliesterska-vlakna>.