polistiren

polistiren (poli- + stiren) (PS), polimerni materijal koji zbog raznolikosti u primjeni, lake preradljivosti i relativno niske cijene zauzima četvrto mjesto u ukupnoj svjetskoj potrošnji plastomera. Najvažnije su vrste obični, žilavi i pjenasti polistiren, stiren/akrilonitrilni kopolimer i akrilonitril/butadien/stirenski terpolimer.

Obični polistiren (homopolimer), nazivan samo polistiren, proziran je, staklu sličan, lake bojivosti, tvrd ali krhak, male udarne žilavosti. Nastaje radikalskom polimerizacijom stirena, većinom u masi ili vodenoj suspenziji:

n H2C=CH–C6H5 → [–H2C–CH(C6H5)–]n

Žilavi polistiren (PS-HI), nazvan i modificirani polistiren, dvofazni je sustav polistirena i fino dispergiranih čestica elastomera (veličine 1 do 5 μm), najčešće polibutadiena. Čestice su ravnomjerno raspoređene, što materijalu daje veliku udarnu žilavost, otpornost prema lomu (može se prije loma istegnuti i do 60% više od svoje početne duljine).

Obični i žilavi polistiren najviše se rabe za izradbu dijelova uređaja, aparata, hladnjaka, kućanskih potrepština, kao ambalaža (čaše za jogurt i sladoled, kutije za jaja, kreme i lijekove), i sl.

Pjenasti polistiren (ekspandirani, celularni, PS-E; u nas poznat kao stiropor) proizvodi se impregniranjem polistirena lakohlapljivim kapljevinama, koje zagrijavanjem ekspandiraju i stvaraju ćelijastu strukturu materijala. Tako nastaje tzv. čvrsta pjena, vrlo lagana, izvanredan materijal za toplinsku i zvučnu izolaciju u građevinarstvu, za ambalažu robe osjetljive na udar, za izradbu plovaka, pojaseva za spašavanje, dijelova čamaca i pontona.

Stiren/akrilonitrilni kopolimer (SAN) sastoji se od niza strukturnih jedinica:

–CH2–CH(C6H5)–CH2–CH(CN)–

Prema običnomu polistirenu boljih je mehaničkih svojstava i poboljšane kemijske postojanosti, rabi se za izradbu kućišta i dijelova aparata i instrumenata, uredskoga, školskoga, kućanskoga, kozmetičkoga i medicinskog pribora i dr.

Akrilonitril/butadien/stirenski terpolimer (ABS) dvofazni je sustav od kopolimera (SAN) i fino dispergiranih čestica elastomera – umreženoga polibutadiena (10 do 30%). Uravnoteženih je mehaničkih, toplinskih i električnih svojstava te kemijske postojanosti, lako se prerađuje, a ističe se velikom udarnom žilavošću i savojnom čvrstoćom te dimenzijskom postojanošću. Izraziti je konstrukcijski materijal prikladan za najraznovrsnije namjene (kućišta i armature uređaja i aparata, cijevi, unutarnje obloge vozila i plovila, manji predmeti i dijelovi kao zamjena za metale ili drvo).

polistiren. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49224>.