STRUKE:

Prandtl, Ludwig

Prandtl [prantl], Ludwig, njemački fizičar (Freising, 4. II. 1875Göttingen, 15. VIII. 1953). Od 1901. profesor mehanike u Hannoveru, a od 1904. u Göttingenu. Od 1925. bio je direktor Instituta cara Vilima za dinamiku fluida (od 1948. Institut Maxa Plancka za dinamiku fluida). Njegovo otkriće (1904) graničnoga sloja koji se nalazi uz površinu tijela koje se giba kroz zrak ili vodu dovelo je do razvoja prvih aerodinamičkih (i hidrodinamičkih) teorija krila i letenja uopće. Po njem je nazvan prizemni sloj atmosfere, najviše 100 km (Prandtlov sloj), u kojem brzina vjetra gotovo pravilno raste s visinom po logaritamskom, odnosno eksponencijalnom odnosu; Prandtlov faktor međudjelovanja među krilima zrakoplova dvokrilaca; Prandtlov odnos: v1v2 = ckr², brzina strujanja v1 (tijela koje se giba) i v2 (fluida), uz graničnu kritičnu brzinu ckr; Prandtlova polara, polara induciranog otpora tijela koje se giba kroz fluid izazvana uzgonom koji je posljedica oblika površine tijela u gibanju, itd. Postavio je jednadžbe za laminarni granični sloj ravninskoga stacionarnog strujanja (Prandtlove jednadžbe). Usavršio je i Pitotovu cijev (danas se naziva i Prandtl-Pitotova cijev), koja služi za precizno mjerenje brzina i većih od brzine zvuka.

Prandtl, Ludwig. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49946>.