Pregrada, naselje sa statusom grada u zapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja, 16 km sjeverozapadno od Krapine; 1870 st. (2021). Leži ispod Kuna-gore, u dolini potoka Kosteljine, na 195 m apsolutne visine. Klasicistička župna crkva Uznesenja Marijina iz 1818., najveća crkva Hrvatskoga zagorja. U blizini feudalni gradovi Gorica i Dubrava, a na Kuna-gori ruševine grada Kostela; oko 5 km jugoistočno (selo Valentinovo) je dvorac Bežanec iz XVII. st. Tvornica za preradbu plastičnih masa; tekstilna industrija (trikotaža); proizvodnja rasvjetnih tijela i građevnoga materijala.
Ostatci materijalne kulture iz šire okolice potvrđuju naseljenost u bakreno doba (kamene sjekire s lokaliteta Pustača u okolici sela Benkovo) i u razdoblju antike (dva reljefna prikaza boga Mitre, jedan pronađen u naselju Donja Plemenšćina, a drugi s nepoznatog lokaliteta u pregradskom kraju). Pregrada se prvi put spominje 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije. Patronatsko pravo nad crkvom pripadalo je gospodarima Kostela, ispod kojega se 1548. prvi put spominje naselje Purga sub castro Kozthel. Kostelom su od 1523. vladali Keglevići, koji ga postupno napuštaju od kraja XVI. st., kad su sagradili dva dvorca kraj Pregrade, Dubravu te Goricu, u koju su se potom i preselili. To je pridonijelo razvoju Pregrade, koja se prvi put spominje 1598. kao trgovište odnosno gradsko naselje (oppidum), ali tijekom XVII. st. gubi taj status. Novi župni dvor izgrađen je 1761., a nova župna crkva između 1803. i 1818. uz stariju gotičku crkvu, koja je potom srušena. Potkraj XVIII. i početkom XIX. st. Pregrada se širi prema jugu i sjeveru uz glavnu prometnicu. Upravnom reorganizacijom 1857. postaje sjedište kotara, što je pridonijelo urbanom razvoju. Od 1843. ima osnovnu školu (preseljena 1909. u namjensku školsku zgradu, u kojoj je od 2005. gradski muzej, pa 1983. u današnju zgradu). U Pregradi je 1893. izgrađena zgrada ljekarne Adolfa Alfonsa Thierryja de Chateauvieuxa s pogonom za proizvodnju lijekova, što je bio početak industrijske proizvodnje lijekova u jugoistočnoj Europi, a do početka II. svjetskoga rata jako je obrtničko središte. U Kraljevini SHS odnosno Kraljevini Jugoslaviji, sjedište je kotara u Zagrebačkoj oblasti (1922–29), Savskoj banovini (1929–39) i Banovini Hrvatskoj (1939–41), a za NDH u Velikoj župi Zagorje. Status kotarskoga i općinskog središta zadržala je do 1955., potom je bila središte istoimene općine do 1962., kada je pripojena krapinskoj općini, a od 1978. je ponovno imala status općinskoga središta. U socijalističkoj Jugoslaviji razvile su se rudarska, tekstilna te industrija preradbe plastike. Ugljenokopi Pregrada djelovali su kao samostalno poduzeće od 1953., a prestali su s radom 1975. Tvornica tekstila osnovana je 1960. kao pogon Krapinske tekstilne industrije, od 1979. bila je samostalno poduzeće (od 1982. pod nazivom Emka), a u stečaju je od 2000. Tvornica plastičnih masa osnovana je 1971. kao pogon zagrebačke Organske kemijske industrije, poslije djeluje pod nazivom Okiroto. Pregrada je 1994. magistralom povezana s Krapinskim Toplicama. Status grada dobila je 1997. Broj stanovnika je kao rezultat deruralizacije i deagrarizacije okolnih naselja uglavnom rastao od druge polovice XIX. st. (428 st. 1857; 763 st. 1910; 950 st. 1961; 1391 st. 1991; 1828 st. 2001).
