STRUKE:

pretilost

pretilost (adipoznost, gojaznost), stanje prekomjerna nakupljanja masnoga tkiva u organizmu. Najčešći je parametar za procjenu stupnja pretilosti indeks tjelesne mase (ITM), koji se izračunava prema formuli: tjelesna masa/visina² (izraženo u kg/m²). Normalne su vrijednosti ITM-a 19 do 25 kg/m²; osoba s ITM-om većim od 25 kg/m² prekomjerno je teška, a većim od 30 kg/m² pretila. Jednostavna je metoda za dokazivanje pretilosti mjerenje opsega trbuha (muškarci su pretili ako je opseg trbuha veći od 102 cm, a žene ako je veći od 88 cm). Stupanj pretilosti može se ocjenjivati i drugim metodama (mjerenje debljine kožnih nabora, denzitometrija, magnetska rezonancija, kompjutorizirana tomografija i sl.). Smatra se da je prekomjerna tjelesna masa istovjetna pretilosti, iako to nije slučaj u jako mišićavih osoba.

Pretilost je bolest modernoga doba; početkom XXI. st. poprima razmjere pandemije, jer je napredak civilizacije donio obilje hrane i malo kretanja. Uzroci pandemije nisu potpuno razjašnjeni; ovise o genima te o utjecaju okoline na organizam. Zabrinjava pojava pretilosti u sve mlađih osoba, uključujući djecu i adolescente.

Pretilost se obično dijeli na visceralni i ginoidni tip. Kod visceralnoga tipa masno se tkivo odlaže ponajprije u području trbušne šupljine, dok se kod ginoidnoga tipa ono odlaže pod kožu u području bokova i natkoljenica. Ta je podjela od praktičnoga značenja jer je visceralni tip pretilosti znatno veći rizik za zdravlje.

Pretilost nastaje zbog neravnoteže između unosa i potrošnje energije, odn. hrane. Kod prekomjerna unosa hrane kontrolni mehanizmi tijela sprječavaju nakupljanje masnoga tkiva smanjujući apetit i/ili povećavajući potrošnju energije. Glavni je regulator te prilagodbe leptin, hormon koji luče masne stanice. On djeluje na dijelove mozga važne za kontrolu apetita i energijsku potrošnju organizma. U regulaciji apetita sudjeluju i hormoni: kortizol (→ kortikosteroidi), inzulin, probavni hormoni, hormoni hipofize i okolnoga dijela mozga, metaboliti (glukoza), te živčani signali (iz probavnoga sustava), a značajnu ulogu imaju kulturološki i psihološki čimbenici. Pretilost je najčešće posljedica poremećaja nekoliko čimbenika, iako su poznate i genetske bolesti s poremećajem samo jednoga čimbenika (npr. mutacija leptina). Potrošnja energije u tijelu ovisi o količini energije potrebne za održavanje osnovnih životnih funkcija (→ bazalni metabolizam), kao i o količini energije potrošene tijekom fizičke aktivnosti. Kada u organizmu postoji višak energije, ona se u obliku masti sprema u masnim stanicama, koje povećavaju svoj volumen (→ hipertrofija) i/ili broj (→ hiperplazija). Bolesti i pojave povezane s povećanim volumenom masnoga tkiva jesu osteoartritis (zbog mehaničkog opterećenja zgloba) te prestanak disanja u snu (→ apneja) i hrkanje (zbog naslaga masti u ždrijelu). U visceralnom tipu pretilosti posebno su izražene bolesti koje su posljedica funkcionalne aktivnosti masnih stanica. Nastaju zbog izlučivanja slobodnih masnih kiselina i mnogobrojnih peptida iz povećanih masnih stanica. To su metabolički poremećaji, šećerna bolest tipa 2, masna jetra, žučni kamenci, visoki krvni tlak, bolesti krvožilnoga sustava (→ koronarna (ishemijska) bolest srca; ateroskleroza), te neki oblici zloćudnih tumora (u muškaraca crijeva i prostate, a u žena maternice, dojke i žučnoga mjehura).

Liječenje pretilosti dugotrajno je i teško. Valja promijeniti životne navike koje su dovele do takva stanja (→ bihevioralna terapija). Primjenjuje se redukcijska dijeta, koja mora biti raznovrsna: povrće i voće (400 do 600 g), minimalna količina zasićenih masti, 20% bjelančevina; energijska vrijednost hrane mora iznositi oko 2090 do 2510 kJ (približno 500 do 600 kcal) manje od ukupnih dnevnih potreba. U liječenju pomaže povećana tjelesna aktivnost. Cilj je liječenja smanjiti tjelesnu masu za 5 do 10% u roku 6 mjeseci. Ako dijeta i povećana tjelesna aktivnost ne daju rezultata, primjena lijekova može biti od pomoći. Samo ih je nekoliko dokazane djelotvornosti, a razlikuju se prema mehanizmu djelovanja: orlistat smanjuje apsorpciju zasićenih masti u crijevu, a sibutramin i rimonaband djeluju na kontrolu unosa hrane i perifernu potrošnju energije. Tijekom uzimanja lijekova bolesnici moraju biti pod liječničkim nadzorom. U krajnjim slučajevima pretilosti (ITM veći od 40 kg/m²), a nakon ponovljena neuspješnoga liječenja, primjenjuje se kirurški zahvat, tj. smanjivanje želuca podvezivanjem. U prevenciji pretilosti potrebno je poticati tjelesnu aktivnost od najranijeg uzrasta i hraniti se primjereno energijskim potrebama organizma.

pretilost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50241>.