prirodni fraktal

prirodni fraktal, stvarni prirodni ili umjetno stvoreni objekt, koji nije gladak, već je hrapavi ili šupljikav i imaja svojstvo samosličnosti. Prirodni fraktali tek djelomice ispunjavaju ravninu ili prostor, pa se odlikuju necjelobrojnom fraktalnom dimenzijom (između 1 i 2 za plošne, a između 2 i 3 za prostorne objekte). Za razliku od matematičkih fraktala, kod kojih se isti oblik u sve manjem mjerilu ponavlja u nedogled (→ kochov fraktal), kod prirodnih fraktala ne ponavljaju se potpuno jednaki oblici i ponavljanje je ograničeno strukturom tvari. Primjeri su prirodnih fraktalnih objekata obalna crta, ljudska pluća, glavice brokule ili cvjetače, iskre pri električnom izboju, tragovi ljepila uštrcanoga između dviju staklenih ploča, oblaci, listovi paprati ili žilice na površini lista. Pojam prirodnoga fraktala prvi je uveo američko-francuski matematičar poljskoga podrijetla Benoît Mandelbrot (1924–2010) u svojoj knjizi Fraktalna geometrija prirode (The Fractal Geometry of Nature, 1982).

prirodni fraktal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50448>.