Prohorov, Aleksandr Mihajlovič

ilustracija
PROHOROV, Aleksandr Mihajlovič

Prohorov [pro'hərəf], Aleksandr Mihajlovič, ruski fizičar (Atherton, Australija, 11. VII. 1916Moskva, 8. I. 2002). Na Lenjingradskom državnom sveučilištu diplomirao je fiziku 1939., radio na Lebedevljevu institutu za fiziku Akademije znanosti SSSR-a u Moskvi na teoriji stabilizacije cijevnog oscilatora (→ klistron). Istražujući zračenje elektrona u sinkrotronu u području centimetarskih elektromagnetskih valova, doktorirao (1951) tezom o interaktivnom zračenju elektrona. S Nikolajem Genadijevičem Basovljevim istraživao je tzv. molekularne oscilatore, te razvio teorijske temelje za stvaranje molekularnog oscilatora u kojem je radni medij amonijak. Godine 1955. obojica su predložila metodu za optičko pumpanje. S Basovljevim i Charlesom Hardom Townesom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1964. za temeljne radove na području kvantne elektronike koji su doveli do konstrukcije oscilatora i pojačala na temelju načela masera i lasera. Bio je redoviti član Akademije znanosti SSSR-a, danas Ruska akademija znanosti (od 1966).

Prohorov, Aleksandr Mihajlovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50569>.