STRUKE:

punomoć

punomoć, ovlast za zastupanje koju opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Postojanje i opseg ovlasti neovisni su o pravnom odnosu na temelju kojega je punomoć dana (npr. ugovor o nalogu, ugovor o djelu, o otpremanju, trgovačkom zastupanju). Postoje pravni poslovi kod kojih punomoć nije dopuštena (npr. punomoć za sastavljanje oporuke umjesto oporučitelja). Punomoć je uvijek neovisna o pravnom poslu koji je temelj njezina nastanka, pa nevaljanost temeljnoga pravnoga posla ne mora značiti i njezinu nevaljanost. Punomoć nastaje jednostranim ili dvostranim pravnim poslom; ako je dana dvostranim pravnim poslom (ugovorom), opunomoćenik osim ovlasti ima i obvezu zastupanja. Opunomoćenik može biti fizička i pravna osoba. Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao vrijedi i za punomoć (npr. punomoć za sklapanje ugovora o osiguranju mora biti dana u pisanom obliku jer se taj oblik zahtijeva i za sklapanje ugovora). Opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za poduzimanje kojih je ovlašten. Opunomoćenik kojemu je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje, a druge poslove, odn. vrste poslova samo uz posebno ovlaštenje. Opća (generalna) punomoć ovlast je opunomoćenika da za opunomoćitelja obavlja sve pravne poslove koji pripadaju u redovito poslovanje. Posebna (specijalna) punomoć ovlast je koju opunomoćitelj daje opunomoćeniku za obavljanje pravnih poslova određene vrste ili točno određenoga pravnog posla (npr. preuzimanje mjenične obveze, sklapanje ugovora o jamstvu, nagodbi, o izbranom sudu, odricanje nekoga prava bez naknade). Opunomoćitelj može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, iako se ugovorom odrekao toga prava. Opozivanje i sužavanje svake punomoći može se učiniti izjavom bez posebne forme. Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu, ugovor o djelu, ili neki treći ugovor, opunomoćenik ima pravo na naknadu nastale štete. Opozivanje punomoći te njezino sužavanje nema učinka prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila koji drugi pravni posao, a nije znala, niti je morala znati, da je punomoć opozvana, odn. sužena. U tom slučaju opunomoćitelj u načelu ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štete. Punomoć prestaje smrću opunomoćenika te prestankom pravne osobe kao opunomoćenika, a načelno i prestankom pravne osobe, odn. smrću osobe koja ju je dala.

U građanskom sudskom postupku opunomoćenik poduzima radnje u konkretnom sudskom postupku, u granicama dobivenih ovlasti. Stranku može kao opunomoćenik zastupati samo odvjetnik, a iznimno osoba koja je s njom u radnom odnosu te bliži srodnik ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Radnika u radnim sporovima mogu zastupati osobe zaposlene u sindikatima ili u udruzi sindikata koje su članovi, a poslodavca osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca. U parnicama o imovinskopravnim zahtjevima više vrijednosti, opunomoćenici pravnih osoba mogu biti samo osobe s položenim pravosudnim ispitom. Opunomoćenik ne odgovara za rezultat, već samo za štetu skrivljenu svojim radom. Opunomoćenici imaju pravo na naknadu troškova za obavljanje zastupanja, a samo odvjetnici i pravo na nagradu. Opunomoćenik je u načelu ovlašten otkazati punomoć u bilo koje vrijeme, ali je nakon otkaza punomoći dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni štetu koja bi u tom razdoblju mogla nastati. Stranka koja je punomoć izdala može ju opozvati i oduzeti opunomoćeniku ovlast za daljnje zastupanje u postupku. Stranci koja je potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka može biti postavljen, na njezin zahtjev, tzv. besplatni opunomoćenik (obično iz redova odvjetnika) ako je to nužno radi zaštite njezinih prava.

punomoć. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51109>.