radiokomunikacije

radiokomunikacije (radio- + komunikacija), elektroničke komunikacije u kojima se informacija prenosi s pomoću radiovalova, elektromagnetskih valova frekvencije 10 kHz do 3000 GHz. Osnovni su radijski uređaji radiokomunikacijskoga sustava odašiljač, prijenosni medij i prijamnik. U odašiljaču se informacija modulacijom transformira u oblik prilagođen prijenosnomu mediju, sredstvu kojim se šire radiovalovi, a to je najčešće atmosfera u blizini Zemljine površine.

Uređaji za radiokomunikacije

Prijamnik izdvaja željeni signal iz prijenosnoga medija te na svojem izlazu reproducira odaslanu informaciju. Odašiljač i prijamnik uključuju različite radijske sklopove kao što su oscilator, modulator, filtar, pojačalo, miješalica, antena, demodulator. Radiokomunikacije obuhvaćaju više od 30 radijskih službi koje se razlikuju prema značajkama radiokomunikacijskih usluga što ih pružaju (nepokretna služba, pokretne komunikacije, radiodifuzija, radiolokacija, radionavigacija, radioastronomija i sl.). Radiokomunikacije omogućuju prijam radijskih i televizijskih programa, komunikaciju putem mobilnih telefona, sigurnost u pomorskom i zračnome prometu, prikupljanje meteoroloških podataka, komunikaciju sa svemirskim postajama i dr.

Smetnje

Smetnje u prijenosu radiovalova mogu uzrokovati prirodne atmosferske pojave ili električni uređaji.

Šum je najčešće neželjeni rezultat interferencije među radiovalovima bliskih frekvencija.

Ometanje je odašiljanje radiovalova frekvencija sličnih frekvencijama radiovalova koje se žele prigušiti, tj. namjerno izazivanje interferencije. Kako televizije i radijske postaje te druge službe koje se koriste radiovalovima ne bi ometale jedna drugu, raspodjelu frekvencija određuje Međunarodni savez za telekomunikacije (International Telecommunication Union, ITU).

Vrste radiovalova prema načinu širenja od predajnika do prijamnika

Površinski radioval širi se uz Zemljinu površinu, slijedi njezinu zakrivljenost i zaobilazi prepreke. Na širenje vala vrlo malo utječe doba dana i doba godine. Što mu je veća frekvencija, veće je i prigušenje, tj. velik domet postiže se na niskim frekvencijama. Površinsko širenje je prevladavajući način širenja radiovalova u frekvencijskome području vrlo niske, niske i srednje niske frekvencije (VLF, LF i MF).

Prostorni val širi se prema ioniziranim slojevima atmosfere, reflektira se i vraća prema Zemljinoj površini. Moguće su višestruke refleksije kojima se ostvaruju globalne radioveze. Svojstva širenja prostornih valova ovise o djelovanju Sunca, tj. o dobu dana, godišnjem dobu, broju Sunčevih pjega i frekvenciji iz područja visokih frekvencija (HF).

Izravni val širi se pravocrtno, poput zrake svjetlosti. Na svojstva vala ne utječe Sunčevo djelovanje, pa je uspostavljena veza postojana. Zbog Zemljine zakrivljenosti i prepreka ostvarivi dometi nikad nisu veći od 150 km. Izravno širenje prevladavajući je način širenja radiovalova u frekvencijskome području vrlo visoke, ultravisoke, supervisoke i ekstremno visoke frekvencije (VHF, UHF, SHF i EHF).

radiokomunikacije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51490>.