struka(e): | |
ilustracija
BADIJA, klaustar franjevačkog samostana Gospe Milosrdne

Badija (mjesno ime Otok), najveći otok Korčulanskog arhipelaga; 0,97 km². Leži u istočnom dijelu Pelješkoga kanala, blizu grada Korčule (180 m od obale Korčule). Građen od vapnenca (visok 74 m), obrastao makijom i borom. Nerazveden (koeficijent razvedenosti 1,2). Samostan Gospe Milosrdne monumentalan je arhitektonski sklop, dograđivan u nekoliko navrata. Sastoji se od velike crkve propovjedničkog tipa, kiparski obogaćena pročelja, zvonika i klaustra na kojem su korčulanski majstori izveli raskošno klesane ukrase u gotičko-renesansnome stilu. Glavna zgrada za stanovanje ima istaknute lođe, a crkvi je dodana barokna kapela po nacrtu G. Massarija iz XVIII. st. Iznad samostana nalazi se crkvica sv. Katarine u gotičko-renesansnom slogu iz XV–XVI. st. Na obližnjem otočiću Lučnjaku otkrivena je ranokršć. crkvica iz V. st., a na susjednom Planjku natpis iz ranoga kršćanskoga doba. – Prema predaji otok je dobio ime po ranosrednjovjekovnom benediktinskom samostanu (latinski abbatia: opatija). U izvorima se prvi put spominje 1368. kao Scoleum sancti Petri (prema istoimenoj predromaničkoj crkvici) u oporuci korčulanskoga kanonika Vinka Ivanovića, koji je na Badiji dao sagraditi crkvu sv. Marije Milosrdne. U kasnijim vrelima otok se naziva Scoleum magnum, Scoleum maius, Scoleum sanctae Mariae, Scoleum magnum sanctae Mariae. Današnje ime Badija poslije je potisnulo ime Otok. Godine 1392. otok naseljavaju franjevci iz bosanske vikarije i preuzimaju crkvu sv. Marije. Crkva i samostan teško su razoreni u osmanskim napadima 1571. i 1660. Godine 1950. franjevci su napustili otok, a 1956. samostanski kompleks preuređen je u kaznionicu za maloljetnike, a potom u sportski centar i odmaralište. Vraćanjem samostana hercegovačkim franjevcima 2005. započela je njegova obnova.

Citiranje:

Badija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/5182>.