STRUKE:

razmnožavanje

razmnožavanje (reprodukcija), proces kojim živi organizmi stvaraju potomstvo i tako omogućuju preživljavanje vlastite vrste. Novonastale jedinke nasljeđuju obilježja svojih roditelja; one prolaze istovjetne faze razvoja sve dok ne postignu konačan oblik svojstven jedinkama od kojih su proizašle. Razmnožavanje se javlja u dvama oblicima: nespolnome (aseksualnome, agamičkome), kada potomak potječe od jednoga roditeljskog organizma s kojim je genetski istovjetan, i spolnome (seksualnome, gamičkome), kad u nastanku nove jedinke sudjeluju dva roditeljska organizma, što omogućuje da svaka jedinka bude genetski jedinstvena. Najjednostavniji je oblik nespolnoga razmnožavanja zastupljen u jednostaničnih organizama, prokariotskih (modrozelene alge, bakterije) i eukariotskih (praživotinje), a sastoji se u diobi stanice na dva jednaka dijela (binarno cijepanje ili binarna fisija). U nametničkih praživotinja truskovaca (Sporozoa), te u nekih gljiva javlja se mnogostruko dijeljenje (cijepanje) ili sporulacija; sastoji se u dijeljenju roditeljskog organizma na više jednakih dijelova (→ spore ili truske), od kojih svaki može formirati novi organizam. Spore se stvaraju i u nespolnim rasplodnim organima, sporangijima; služe nespolnomu razmnožavanju mnogih biljaka i gljiva. Oblik je nespolnoga razmnožavanja i pupanje, kod kojega roditeljski organizam stvara izrasline ili pupove iz kojih se razvijaju novi organizmi. Na matičnoj životinji stvaraju se pupovi koji se ili odvajaju pa žive samostalno (zelena hidra), ili ostaju združeni pa oblikuju kolonije (bičaši, plaštenjaci, spužve, obrubnjaci, koralji i dr.). U slatkovodnih i nekih morskih spužava susreće se i unutarnje pupanje (→ gemula). U biljaka je rašireno vegetativno razmnožavanje; iz dijelova matične biljke, koji inače nisu specijalizirani za razmnožavanje (npr. lukovica, korijen, podanak) može izrasti cijela biljka. Višim biljkama svojstvena je i fragmentacija, tj. razmnožavanje dijelovima stabla (grančicama). Biljke se mogu komercijalno razmnožavati i u kulturi biljnoga tkiva (→ kultura). – Spolno razmnožavanje osnovni je oblik razmnožavanja viših mnogostaničnih životinja i biljaka. Prethodi mu stvaranje rasplodnih haploidnih stanica ili gameta (→ gametogeneza; mejoza); one se u procesu oplodnje međusobno spajaju (singamija), čime nastaje oplođena jajna stanica ili zigota, iz koje se razvija novi organizam. Gamete u jednostaničnih organizama nastaju transformacijom običnih jedinki, u životinja razdvojena spola nastaju u sjemenicima, odn. jajnicima, u nižih biljaka i gljiva u anteridijima i oogonijima odn. arhegonijima, a u cvjetnjača u peludnicama prašnika i plodnici tučka. Pojava da ista jedinka ima i ženska i muška spolna obilježja naziva se → dvospolnost. Način spolnoga razmnožavanja kod kojega su gamete istovjetna oblika, ali različita fiziol. ponašanja, naziva se → izogamija, a onaj kod kojega su gamete različita oblika i fiziol. ponašanja naziva se → anizogamija. Spolno razmnožavanje uz sudjelovanje obiju gameta naziva se amfigonija. Oblik spolnoga razmnožavanja u kojem se iz neoplođene gamete razvija nova jedinka naziva se → partenogeneza. U nekih skupina organizama pravilno se izmjenjuju spolna i nespolna generacija, što se naziva metagenezom, a u nekih jedna amfigonijska i nekoliko partenogenetskih generacija (→ heterogonija). Jednostanični se organizmi osim binarnim cijepanjem mogu razmnožavati i spolno; u bakterija spolno r. obuhvaća prijenos genetskoga materijala iz jedne stanice u drugu (konjugacija, → transformacija i → transdukcija), a u mnogih praživotinja javlja se spolno razmnožavanje kopulacijom ili konjugacijom (→ konjugacija). Evolucijska je prednost spolnoga razmnožavanja velika raznolikost potomaka, što omogućuje bolju prilagodbu promjenljivim uvjetima okoliša. (→ oplodnja; spolni ili seksualni organi)

razmnožavanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52048>.