Saudijska Arabija

ilustracija
SAUDIJSKA ARABIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12

Saudijska Arabija (al-Mamlaka al-‘Arabīya al-Sa‘ūdīya), monarhija u jugozapadnoj Aziji, obuhvaća najveći dio poluotoka Arabije; 2 149 690 km².

Prirodna obilježja

Saudijska Arabija zauzima valovit, visok ravnjak, koji na zapadu, duž obale Crvenoga mora, u planinskom području Hidžas (al-Hiǧāz) doseže oko 3000 m visine, a na istoku silazi u obalnu ravnicu Perzijskoga zaljeva Hasa (al-Ḥasā’), dugačku oko 500 km i široku 50 km. U sr. dijelu Saudijske Arabije uspinju se s ravnjaka Nejd (Nedžd; 600 do 900 m) osamljena gorja (Šammar, 1420 m, i dr.); sjeverno od njega pruža se pješčana pustinja Nefud (al-Nafūd), a jugoistočno pustinja Rub al-Khali (al-Rub‘ al-61664ālī). Tlo Saudijske Arabije građeno je u osnovi od granita i paleozojskih škriljevaca, koji u planinskim krajevima izbijaju na površinu; u nižim dijelovima pokriveni su mezozojskim sedimentima. Obale su niske i pješčane, mjestimice obrubljene koraljnim grebenima. Najveći dio Saudijske Arabije ima pustinjsku i stepsku klimu. U primorju Crvenoga mora (Tihama) temperature su 22,2 do 30,9 °C, a godišnja količina oborina 80 mm (Jidda). Povremeni vodeni tokovi (vadi) imaju vode samo za jakih pljuskova, koji su vrlo rijetki. Polupustinjski i stepski dijelovi Saudijske Arabije vrlo su oskudno pokriveni vegetacijom (kserofitno grmlje i rijetka trava); najveći je dio prava pješčana pustinja.

Stanovništvo

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2004., u Saudijskoj Arabiji živi 22 673 538 st. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 10,5 st./km² (2004), a najveća je u pokrajini Jīzān (92,8 st./km²). Najrjeđe je naseljena pokrajina al Ḥudūd-al Šamālīya (2,5 st./km²). Prostrana pustinjska područja (Rub al-Khali na jugu i pustinja Nefud na sjeveru) rijetko su naseljena ili potpuno nenaseljena. Stanovnici su najvećim dijelom Arapi 88,1%; ostalo su Indijci i Pakistanci 5,5%, afrički crnci 1,5%, Filipinci 1,0% i ostali 3,9%. Godišnji porast broja stanovnika iznosi 3,0% (1998–2003); stopa nataliteta iznosi visokih 37,3‰ (2002); mortalitet je snižen na 5,9‰ (2002). Prirodni je prirast izrazito visok (31,4‰, 2002). Stanovnici su u prosjeku vrlo mladi; u dobi je do 15 godina (mlado stanovništvo) čak 42,6% st., u dobi od 60 i više godina (staro stanovništvo) 4,6% st. (2002). Veća naselja smještena su na zapadu Saudijske Arabije te na obali Perzijskoga zaljeva, gdje su uz naftna ležišta nastali novi gradovi. Danas te gradove naseljavaju nomadi i stranci na privremenom radu (uglavnom iz Jemena, Egipta, Sirije, Jordana, Pakistana, Indije, Irana te mnogobrojni Europljani i Amerikanci). Većina stanovnika živi u gradovima; udio gradskog stanovništva iznosi 86,7% (2001). Glavni je i najveći grad Riyadh (al-Riyāḍ, 4 087 152 st., 2004). Ostali su veći gradovi Jidda (Ǧedda, 2 801 481 st. 2004), Meka (Makka, 1 294 196 st., 2004), Medina (al-Madīna, 918 889 st., 2004), Dammam (al-Dammām, 744 321 st., 2004) i Taif (al-Ṭā’if, 521 273 st., 2004).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Saudijska Arabija ostala je vodeća ekonomska sila Bliskoga istoka, s naftnom industrijom kao gospodarskom osnovom. Proizvodnja nafte, započeta 1938., bila je pod nadzorom američke kompanije Aramco (Arabian American Oil Company), koju je 1972–80. preuzela Saudijska Arabija. Od tada državnu naftnu politiku vodi kraljevska obitelj Saud, u suradnji s OPEC-om i SAD-om. Veličina saudijskih naftnih ležišta procjenjuje se na 66,5 milijarda barela (2016), što je 15,6% ukupnih u svijetu (iza Venezuele na prvome mjestu, s 17,6%). Po proizvodnji nafte sa SAD-om dijeli prvo mjesto; 2016. proizvodila je oko 12,3 milijuna barela dnevno, što je 13,4% svjetske proizvodnje. U svjetskoj proizvodnji plina ima udjel od 3,1% (2016), dok se zalihe plina procjenjuju na 4,5% svjetskih zaliha. Godine 2016. ostvaren je BDP u vrijednosti od 646,4 milijarde USD (2014. bio je najveći i iznosio je 756,3 milijarde USD, a smanjen je uglavnom zbog pada cijene nafte na svjetskom tržištu, te velikih vojnih i socijalnih troškova). BDP po stanovniku iznosio je oko 20 000 USD (2016). U sastavu BDP-a vodeći su uslužni (54%) i industrijski (43,4%) sektor, dok je udjel poljoprivrede mali (2,6%). Osim naftne industrije razvijeno je i graditeljstvo, te remont tankera. Stopa nezaposlenosti je 5,6% (2016). Zarade od nafte i plina čine oko 45% BDP-a i oko 90% izvoznih prihoda. Godine 2016. vrijednost izvoza bila je 183,6 milijarda USD (203,5 milijarda USD, 2015), a uvoza 127,8 milijarda USD (159,3 milijarde USD, 2015). U uvozu prevladava industrijska oprema, vozila, oružje, elektronika, telekomunikacijska oprema, hrana, tekstil, roba široke potrošnje i dr. Vodeći vanjskotrgovinski partneri su Kina, SAD, Japan, Indija, Njemačka, Južna Koreja i Ujedinjeni Arapski Emirati. Veličina javnoga duga je 22,3% BDP-a (2016).

Promet

Iako su prinosi od nafte pridonijeli razvoju modernoga prometa, u tradicionalnom prijevozu u manjoj mjeri i dalje služe deve i karavane. Željezničkom su prugom (1392 km) povezani gradovi Dammam, Hofuf i Riyadh; novih se 2000 km željezničke mreže dovršava u četiri smjera koji su spojnice od Jidde, jordanske granice, Jubaila te Meke i Medine. God. 1999. željeznica je prevezla 770 400 putnika i 1,8 milijuna tona tereta. Cestovna mreža obuhvaća 45 518 km asfaltiranih cesta (1999), od toga 15 251 km glavna cesta (1999). Međunarodne su zračne luke Jidda (1981. nova), Dhahran, Riyadh i Medina; za unutarnji promet služe 22 zračne luke. Na Crvenom su moru glavne luke Jidda i Yanbu, u Perzijskom zaljevu Dammam i Ras Tanura (izvoz nafte). God. 2000. Saudijsku Arabiju posjetilo je 6 295 000 stranih turista, uglavnom hodočasnika.

Novac

Novčana je jedinica saudijski rijal (R); 1 rijal = 100 halalasa.

Povijest

Današnja Saudijska Arabija razvila se iz emirata Nedžd (Nejd), koji je oko 1740. osnovao emir Muhamed ibn Saud iz južnog Nedžda, osnivač dinastije Saudida i pristaša vjerske sljedbe vahabita. On je do 1810. osvojio sjeverni Nedžd, Hasu, Kuwait, Oman i Hidžas. Muhamedovi napadaji na Jemen, Siriju i Irak izazvali su osmansko-egipatsku intervenciju (1811–18) i kratkotrajno svrgnuće dinastije Saudida, koja se ubrzo vratila te vladala u Nedždu sve do 1897., kada je bila protjerana, a Nedžd je bio ujedinjen pod sjevernonedždskom dinastijom Rašida. Već 1902. Abdulaziz ibn Saud uspostavio je vlast stare dinastije i 1905. proglasio Nedžd kraljevstvom. U ratu s Osmanlijama i Rašidima Saudidi su 1913. osvojili Hasu i postupno širili vlast na druga područja Arabije. God. 1915. Ibn Saud sklopio je ugovor o protektoratu Velike Britanije nad Nedždom. Tijekom I. svjetskog rata Nedžd je ostao neutralan. Nakon rata Ibn Saud oslobodio je Nedžd nominalnoga suvereniteta Osmanskoga Carstva, potom je u nizu bitaka tijekom 1920. osvojio Asir, Hail i stekao kontrolu nad cijelom sr. Arabijom, 1922. protjerao je Rašide iz sjevernog Nedžda, a 1924–25. osvojio kraljevstvo Hidžas. Osvojivši cijelu unutar. Arabiju sve do granica Omana i Jemena proglasio je 1927. dvojno kraljevstvo »Al-Hidžas i Nedžd i priključene oblasti«, kojemu je Velika Britanija već iste godine priznala neovisnost. Kada je 1927–28. bio osvojen i Asir, nastala je nova državna tvorevina koja je 1932. bila pretvorena u unitarno kraljevstvo Saudijsku Arabiju. Njoj su nakon sukoba s Jemenom 1934. bila priključena područja Nedžrana (Nejran) i obalno područje Asira. Iskorištavanje golemih naftonosnih područja Ibn Saud je ustupio 1933. i 1939. američkim kompanijama (Standard Oil Company of California, Texas Oil Company), odnosno njihovoj zajedničkoj kompaniji Arabian American Oil Company (Aramco), a dobit je većim dijelom koristio za razvoj zemlje. Uspješno je povezivao islamske temelje društva i modernizaciju. U II. svjetskom ratu Saudijska Arabija formalno je ostala neutralna sve do 1. III. 1945., kada je najavila rat Njemačkoj i Japanu, iako je već potkraj 1941. bila prekinula diplomatske odnose s Italijom i Njemačkom.

God. 1945. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Arapske lige, te je pristupila UN-u; 1948–49. podržavala je arapske zemlje u ratu s Izraelom. Nakon smrti kralja Ibn Sauda (9. XI. 1953) na prijestolje je došao njegov sin Saud (na vlasti do 1964). God. 1955. Saudijska Arabija uspostavila je obrambeni savez s Egiptom, s kojim je pokušavala izgraditi arapsko političko zajedništvo. U drugoj pol. 1950-ih učvršćeni su odnosi sa SAD-om (uspostavljena je i američka zrakoplovna baza kraj Dhahrana). God. 1960. Saudijska Arabija je bila među osnivačima Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Početkom 1960-ih podržavala je Kuvajt u sporu s Irakom, a u građanskom ratu u Sjevernom Jemenu (od 1962) pomagala je monarhističke snage te se razišla s Egiptom. Ropstvo je ukinuto 1962. U državnom prevratu u studenome 1964. vlast je preuzeo Saudov polubrat Faisal (ubijen je u atentatu 25. III. 1975). S Kuvajtom je sporazumno bila podijeljena tzv. neutralna zona (1965. i 1969), a s Iranom je određena morska granica (1968). U rujnu 1969. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Organizacije islamske konferencije. Početkom 1970-ih započela je značajniju modernizaciju oružanih snaga i veći uvoz oružja (uglavnom iz SAD-a i zapadnih zemalja), a tijekom 1973–74 (nakon egipatsko-sirijskoga rata protiv Izraela) predvodila je arapski naftni embargo protiv Izraelu prijateljskih država. God. 1974. sporazumno je bio riješen višegodišnji spor s Omanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko područja Al-Buraymi. Nakon ubojstva kralja Faisala 1975. na prijestolje je došao njegov polubrat Halid (na vlasti do smrti 13. VI. 1982); zemljom je stvarno upravljao Halidov polubrat Fahd (saudijski kralj 1982–2005). Tijekom 1970-ih povremeno su izbijale šijitske pobune; više ih je bilo 1978–80 (u studenome 1979. došlo je do sukobâ u Meki). Početkom 1980-ih Saudijska Arabija podržavala je Bahrein u borbi protiv radikalnih šijitskih skupina, a nakon sovjetske vojne intervencije u Afganistanu potkraj 1979., zajedno sa SAD-om i Pakistanom, podupirala je mudžahedinske snage (od sredine 1990-ih i pokret talibana). Odnosi s Egiptom bili su prekinuti 1979., nakon egipatsko-izraelskoga mirovnoga sporazuma (obnovljeni su potkraj 1987). Saudijska Arabija podržavala je Irak u ratu protiv Irana 1980–88., te inicirala sigurnosno i gospodarsko povezivanje regionalnih arapskih zemalja (od 1981. Arab Gulf Cooperation Council). U sukobima s iranskim hodočasnicima u Meki 1987. bilo je više stotina poginulih. God. 1991. podržavala je SAD i saveznike u ratu protiv Iraka (pošto je okupirao Kuvajt; tzv. Zaljevski rat), te postala važno američko strateško uporište. Sporazum o granici s Omanom postignut je 1991. Početkom 1990-ih izraženiji su zahtjevi za demokratizacijom. Zbog bolesti kralja Fahda od 1995. stvarnu vlast imao je njegov polubrat Abdulah (nakon Fahdove smrti stupio je na prijestolje 1. VIII. 2005). Nakon povremenih sukoba određena je granica s Katarom (1996–2001) i Jemenom (2000); sporazum o morskoj granici s Kuvajtom postignut je 2000. god. Od sredine 1990-ih aktivnije su radikalne islamističke skupine koje se protive saudijsko-američkoj suradnji te su poduzele nekoliko terorističkih akcija. God. 2001. odnosi s Iranom poboljšani su zaključenjem sporazuma o sigurnosti. Od početka 2000-ih se postupno smanjuje broj američkih vojnika (2001. bilo ih je oko 5000); u ožujku 2003. Saudijska Arabija podržala je napad SAD-a i saveznika na Irak (američke snage uglavnom su povučene do kolovoza 2003). Potaknut prosvjedima u više arapskih zemalja 2011., kralj Abdulah najavio je socijalne programe i uvođenje političkih prava za žene. U ožujku 2011. saudijske snage pomogle su suzbijanje šijitskih proturežimskih prosvjeda u Bahreinu. Financirajući pojedine pobunjeničke organizacije, Saudijska Arabija uključena je u građanski rat u Siriji (od 2012). Nakon smrti kralja Abdulaha (23. I. 2015), na prijestolju je njegov polubrat Salman bin Abdelaziz Al Saud (guverner pokrajine Rijada 1963–2011, ministar obrane od 2011, prijestolonasljednik od 2012). Od ožujka 2015. saudijska vojska uključuje se u građanski rat u Jemenu, te poduzima zračne i druge napade na uporišta šijitskih pobunjenika koje podupire Iran (povremeni su i raketni napadi pobunjenika na saudijski teritorij). Od lipnja 2017. pogoršali su se odnosi s Katarom koji se optužuje zbog navodne protusaudijske politike kroz suradnju s Iranom i Turskom, pomaganje Muslimanskog bratstva, poticanje protusaudijskih naoružanih skupina u Siriji i dr.; zajedno sa svojim saveznicima (Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Egipat), Kataru je nametnula sankcije. Strateško savezništvo sa SAD-om potvrđeno je u svibnju 2017. novim ugovorima o kupnji američkog oružja, a u rujnu 2017. je s Velikom Britanijom zaključen sporazum o vojnoj i sigurnosnoj suradnji. Suprotstavljenost interesa u vrhovima vlasti rezultirala je u studenome 2017. uhićenjem više državnih dužnosnika i utjecajnih poduzetnika (pod optužbom za korupciju), što je ojačalo politički položaj prijestolonasljednika Mohammada bin Salmana (zagovornik snažnijega suprotstavljanja Iranu).

Politički sustav

Prema Velikom dekretu o državnom uređenju, tzv. Temeljnom zakonu, koji je izdao kralj 1. III. 1992., Saudijska Arabija je muslimanska, nasljedna monarhija. Državno se uređenje temelji na Kuranu i šerijatskom pravu te novijim zakonskim propisima i dekretima koje izdaje kralj. Monarh je poglavar države, nositelj zakonodavne i izvršne vlasti te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjeda Vijećem ministara, koje sam imenuje, a koje mu pomaže u provođenju izvršne vlasti. U provođenju zakonodavne vlasti pomaže mu Savjetodavno vijeće (Madžlis al-Šura) od 150 članova, koje imenuje kralj (mandat od 4 godine). Biračko je pravo ograničeno na muške državljane starije od 21 godine, koji mogu sudjelovati na lokalnim izborima. Sudbenu vlast provodi Kraljevski sud te niži šerijatski sudovi, suce kojih imenuje kralj na prijedlog Vrhovnoga vijeća pravde. Administrativno Saudijska Arabija se dijeli na 13 provincija (mintaqah). Nacionalni blagdan: Ujedinjenje Kraljevstva, 23. rujna (1932).

Saudijska Arabija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54712>.