Seifert, Jaroslav

ilustracija
SEIFERT, Jaroslav

Seifert [sẹi'~], Jaroslav, češki književnik (Prag, 23. IX. 1901Prag, 10. I. 1986). Podrijetlom iz radničke obitelji. Školu je napustio prije mature i surađivao u ljevičarskim listovima. Osnovao je (s K. Teigeom, V. Vančurom i V. Nezvalom) avangardni Umjetnički savez »Devětsil« (1922), uređivao njegove zbornike te bio urednikom u nekoliko praških novina i časopisa. Od 1949. djelovao kao profesionalni književnik. U doba Praškoga proljeća (1968–70) bio je predsjednik Saveza čehoslovačkih pisaca, zbog čega je bio kažnjen desetogodišnjom zabranom objavljivanja (1969–79). – Objavio je 39 pjesničkih zbirka i dvije knjige proze, Zvijezde nad Rajskim vrtom (Hvězdy nad Rajskou zahradou, 1929), i svojevrsnu osobnu enciklopediju češke književnosti XX. stoljeća, Sve ljepote svijeta (Všecky krásy světa, 1981). Zbirkom pjesama Grad u suzama (Město v slzách, 1921) započelo je njegovo prvo stvaralačko razdoblje: naivistički stihovi tzv. proleterske poezije izviru iz izravnoga životnoga iskustva mladoga čovjeka. Drugo razdoblje u znaku je poetizma, programa devětsilske avangarde. Poetsko načelo gradnje stihova, asocijativno nizanje predodžbi, bogatstvo pjesničkih slika, primijenio je u zbirkama Na valovima TSF (Na vlnách TSF, 1925), Slavuj pjeva neskladno (Slavík zpíva špatně, 1926) i Golub listonoša (Poštovní holub, 1929). U 1930-ima odvojio se od avangardne matice te motivski egzotizam zamijenio osjećajem harmonije svijeta i čovjeka. Zbirke toga »razdoblja kantilene«, od Jabuke s krila (Jablko s klína, 1933) i Ruku Venerinih (Ruce Venušiny, 1936), preko Lepeze Božene Němcove (Vějíř Boženy Němcové, 1940), Kamenoga mosta (Kamenný most, 1944), do Pjesme o Viktorci (Píseň o Viktorce, 1950), Mozarta u Pragu (Mozart v Praze, 1951) i Istrgnutih stranica (Vytržné stránky, 1957), učinile su ga najpopularnijim češkim pjesnikom. Nakon duge bolesti i osmogodišnje šutnje, u četvrtom, refleksivno-meditativnom razdoblju objavio je zbirke Koncert na otoku (Koncert na ostrově, 1965), Lijevanje zvonâ (Odlévání zvonů, 1967), Halleyev komet (Halleyová kometa, 1967), Kišobran s Piccadillyja (Deštník z Piccadilly, 1979), Stup kuge (Morový sloup, 1977; u Češkoj objavljena 1981) i Biti pjesnikom (Býti básníkem, 1983). Seifertova zrela poezija, trijumf prirodne ljudskosti oslobođene iluzijâ, označena je blagom autoironijom, melankolijom i pomirljivošću. Smatra se jednim od najvećih čeških pjesnika. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1984.

Seifert, Jaroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55191>.