balistička raketa

balistička raketa, raketa kojoj pogon radi samo u početnom dijelu leta, a nakon utroška goriva, zbog inercije, slobodno leti balističkom stazom (putanjom). Upravljiva je samo tijekom rada motora, a pojedine bojne glave opremljene su uređajima za upravljanje u završnom dijelu leta, pri obrušavanju na cilj. Veći dio leta odvija se na velikim visinama, u razrijeđenoj atmosferi, gdje je zanemariv utjecaj otpora zraka, pa zbog toga ima veliku brzinu leta i velik domet. Balističke rakete vojne namjene mogu nositi pojedinačne ili višestruke klasične ili nuklearne bojne glave. Prema doletu se razvrstavaju na taktičke (do 1000 km), strategijske (više od 1000 km) i interkontinentalne balističke rakete (više od 5000 km). Lansiraju se iz podzemnih silosa, s podmornica ili teških vozila. (→ raketa; raketno oružje)

U ratu su balističke rakete prvi put primijenjene 1944., kada su Nijemci lansirali svoju V-2 raketu prema Velikoj Britaniji. Kao strateško sredstvo odvraćanja prve su interkontinentalne balističke rakete s nuklearnim bojnim glavama 1950-ih uveli SSSR i SAD; nakon višedesetljetnog nadmetanja broj im je sporazumno ograničen (→ razoružanje).

balistička raketa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5522>.