Senegal

ilustracija
SENEGAL, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13

Senegal (République du Sénégal), država na zapadnoj obali Afrike, između Mauretanije na sjeveru (duljina granice 813 km; rijeka Sénégal), Malija na istoku (419 km), Gvineje (330 km) i Gvineje Bisau (338 km) na jugu, te Atlantskog oceana na zapadu (500 km); obuhvaća 196 722 km². Kao enklava na senegalskom teritoriju nalazi se Gambija (duljina granice 740 km), koja od obale u unutrašnjost Senegala, duž rijeke Gambije, prodire u duljini od približno 320 km.

Prirodna obilježja

Senegal se sastoji od prostrane obalne nizine na zapadu, valovita ravnjaka na istoku i niska pobrđa (do 581 m) na jugoistoku. Obala je najvećim dijelom nerazvedena, niska i pješčana, osim na ušćima rijeka Saloum i Casamance (mangrove). Na području poluotoka Verde, koji je najzapadnija kopnena točka Afrike, obala je stjenovita. Veći dio zemlje građen je od krednih i tercijarnih sedimenata, doline rijeka Sénégal i Saloum od kvartarnih sedimenata, poluotok Verde (Vert) od tercijarnih vulkanskih stijena, a nisko pobrđe od prekambrijskih stijena.

Klima je tropska; prosječna je siječanjska temperatura od 23 do 24 °C, a srpanjska od 26 do 28 °C u obalnom području pa do 34 °C u sjeveroistočnoj unutrašnjosti. Kišno razdoblje traje na sjeveru od lipnja do listopada, a na jugu od svibnja do prosinca; godišnja količina oborina iznosi na sjeveru od 250 do 400 mm, na jugu do 1500 mm, a oko rijeke Casamance više od 1600 mm. Za suha razdoblja (prosinac–travanj) puše sjeveroistočni vjetar harmatan.

Glavne su rijeke Sénégal i Casamance; Saloum i ostale obalne rijeke presuše u suho doba. Na sjeveru Senegala razvila se stepa, u središnjem dijelu savana, na istoku polupustinja sahelskoga tipa, a na krajnjem jugu i uz rijeku Casamance vlažna tropska šuma.

Stanovništvo

U Senegalu živi 10 817 844 st. (2005) ili prosječno 55,0 st./km² (35 st./km² u 1988). Najgušće je naseljen obalni pojas (Dakar, 4385 st./km²), osobito njegov središnji dio; prema unutrašnjosti se gustoća naseljenosti smanjuje (Tambacounda, 11 st./km²). Od mnogih naroda koji naseljavaju Senegal najbrojniji su Wolof (43%), Fulbe (24%), Serer (15%) i Malinke. Pretežito su muslimani (87,6%), a ima i kršćana (5,5%, uglavnom rimokatolici) i dr. Službeni je jezik francuski, a najrašireniji je volof. Broj stanovnika ubrzano raste; prosječni godišnji porast stanovništva u razdoblju 1998–2003. iznosio je 2,4% (1988. u Senegalu je živjelo 6 912 573 st.).Tako velik porast rezultat je visokoga prirodnog priraštaja (24,8‰, 2003), odnosno vrlo visokoga nataliteta od 34,7‰ i razmjerno niskoga mortaliteta od 9,9‰; smrtnost dojenčadi znatno je smanjena, sa 142‰ u razdoblju 1980–85. na 61‰ u 2005. Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi do 14 godina čak je 43,8% stanovništva, u dobi od 15 do 59 godina 50,6%, a starije od 60 godina samo je 5,6% populacije (2005). Očekivano trajanje života iznosi 57 god. za muškarce i 60 god. za žene (2003). Nepismeno je 60,9% stanovništva (2005). Sveučilišni su gradovi Dakar i Saint-Louis. U gradovima živi 40,8% st. (2005; od toga 53% na području Dakara). Glavni je i najveći grad Dakar s 1 030 594 st., odnosno 2 452 656 st. na širem gradskom području (2005). Ostali su veći gradovi Thiès (253 969 st.), Kaolack (181 035 st.), Saint-Louis (165 038 st.), Mbour (158 179 st.), Rufisque (154 975 st.), Ziguinchor (153 861 st.)

Gospodarstvo

Senegal pripada u skupinu najzaduženijih i najsiromašnijih država svijeta. No ekonomske reforme započete 1994. dovele su do stalnoga rasta BDP-a po stopi od 5% (1995–2006), tako da je BDP 2006. iznosio 8,56 mlrd. USD, odnosno 1800 USD po stanovniku. Ispod granice siromaštva živi 54% stanovništva, a toj brojci pridonose sezonske poplave u nizinskim područjima, odnosno suše koje dovode do dezertifikacije obradivih površina. U sastavu BDP-a udjel je poljoprivrede 18%, industrije 19%, a usluga 63%. Najvažniji su poljoprivredni proizvodi kikiriki, proso, kukuruz, pamuk i sirak. Od industrijske proizvodnje, koja je uglavnom koncentrirana u glavnom gradu Dakaru, značajna je preradba ribe, iskapanje fosfata te proizvodnja umjetnih gnojiva. Izvoz je 2006. dosegnuo 1,48 mlrd. USD (kikiriki, riba, fosfati i pamuk). Najveći izvozni partneri bili su Mali (17%) i Indija (13%), potom slijede Francuska, Španjolska i Italija.

Promet

Duljina željezničke mreže iznosi 906 km (uskotračna pruga; 2002); glavni željeznički pravci: Dakar–Thiès–Saint-Louis i Dakar–Diourbel–Tambacounda–Bamako (Mali), s odvojkom za Kaolack. Od 14 576 km cesta samo je 4227 km asfaltirano (1999). Plovne su rijeke Sénégal (do Podora cijelu godinu, a do Kayesa u Maliju od lipnja do listopada), Saloum (do Kaolacka) i Casamance (do Ziguinchora). Glavne su luke Dakar, koja služi i kao izvozna luka za Mali (željeznička pruga Dakar–Bamako), te Kaolack, Saint-Louis i Ziguinchor. Dakar i Ziguinchor povezani su i trajektnom linijom. Međunarodne zračne luke Dakar (L. S. Senghor), Cap Skirring (kraj Ziguinchora) i Saint-Louis.

Novac

Novčana je jedinica CFA franak (CFAF, XOF); 1 franak = 100 santima.

Povijest

Prvi tragovi nastanjenosti Senegala mogu se pratiti već od paleolitika. Potkraj toga razdoblja (12 000 do 10 000 god. pr. Kr.) Senegal je nastanjivalo nigridsko stanovništvo. Pretpostavlja se da su do obala Senegala doplovili Feničani. Pošto su do kraja VII. st. Arapi osvojili cijelu sjevernu Afriku, sve do Sudana i današnje sjeverne Nigerije, područje današnjega Senegala našlo se pod arapsko-islam. utjecajem. Tijekom IX. i X. st. u današnji Senegal prodirala su berberska plemena iz Mauretanije predvođena Almoravidima, koja su među crnačkim stanovništvom proširila islam. Pod njihovim su utjecajem etničke skupine Fulbe, Wolof i Tukuler (Toucouleur) na području donjeg i srednjega toka Sénégala osnovali potkraj XII. ili početkom XIII. st. prva neovisna kraljevstva, dok se područje gornjega toka Sénégala našlo u sastavu islamske države Mali. Do XVI. st. kraljevstvo Tukuler zagospodarilo je gotovo cijelim današnjim Senegalom. Portugalski pomorci stigli su do rta Verde 1446. i osnovali faktorije oko ušća Sénégala trgujući robovima i zlatom. Usporedno sa slabljenjem portugalske moći pojavili su se ondje u XVI. i XVII. st. njihovi suparnici: Nizozemci, Francuzi i Englezi. God. 1633. bila je osnovana francuska Senegalska kompanija, a od 1645. Francuzi su imali svoju faktoriju na ušću Sénégala (današnji Saint-Louis). Nizozemci su se, međutim, učvrstili na otoku Gorée (sučelice današnjemu Dakaru), odakle su ih 1677. potisnuli Francuzi. Potkraj XVIII. st. Francuzi su se sukobili s Britancima, koji su imali svoje uporište u Gambiji. Za Sedmogodišnjega rata (1756–63) Britanci su 1758. zaposjeli francuska naselja. Francuzi su Saint-Louis ponovno osvojili 1799., izgubili ga tijekom Napoleonovih ratova 1809., ali su ga konačno, zajedno s Goréeom, dobili 1816. God. 1854. Senegal je postao francuskom kolonijom. Iste godine počeo je senegalski guverner L. L. C. Faidherbe širiti francuski posjed od obalnoga pojasa prema unutrašnjosti zemlje. Do kraja stoljeća Senegal je potpao pod vlast Francuske, koja je upravljala zemljom preko svojega guvernera. Od 1895. Senegal je bio u sastavu Francuske Zapadne Afrike. God. 1904. Dakar je postao glavnim gradom Generalnoga Guvernmana Francuske Zapadne Afrike. General Faidherbe ustrojio je od domaćega stanovništva posebnu vojnu postrojbu, tzv. Senegalske strijelce (Tirailleurs Sénégalais), koji su sudjelovali u francuskim kolonijalnim osvajanjima i u I. svjetskom ratu. Od 1920. Senegal je imao ograničenu autonomiju. Za II. svjetskog rata francuski je generalni guverner u Dakaru isprva priznavao Pétainovu vladu sa sjedištem u Vichyju, a nakon desantne operacije savezničkih snaga u sjevernoj Africi u studenom 1942. prišao Saveznicima. Do kraja rata Senegal je bio pod upravom Francuskog odbora narodnog oslobođenja.

God. 1946. postao je francuski prekomorski teritorij, a 1958. autonomna republika u Francuskoj zajednici. Od početka 1959. Senegal je bio u sastavu Federacije Mali (s bivšim Francuskim Sudanom, tj. autonomnom Sudanskom Republikom, od koje je nastao Mali), u kojoj je 20. VI. 1960. ostvario neovisnost. Kao neovisna država Senegal je 20. VIII. 1960. istupio iz Federacije Mali. U rujnu 1960. predsjednik je postao L. S. Senghor (na vlasti do kraja 1980; njegova Senegalska napredna unija, od kraja 1976. Socijalistička stranka Senegala, bila je na vlasti 1960–2000). God. 1962. zbio se pokušaj državnog udara, a od sredine 1960-ih i u 1970-ima povremeno je dolazilo do prosvjeda i nemira. Potkraj 1970-ih bile su uvedene veće političke slobode. Pošto se Senghor povukao iz politike, predsjednik je početkom siječnja 1981. postao njegov bliski suradnik A. Diouf (pobijedio na izborima 1983., 1988. i 1993. i ostao na vlasti do 2000). Tijekom 1982–89. Senegal je s Gambijom bio u konfederaciji Senegambiji. Od početka 1980-ih u oblasti Casamance (obuhvaća južne pokrajine Ziguinchor i Kolda) djeluje separatistička gerilja (2001. i 2004. dijelom je pristala na primirje); prekogranično kretanje gerilje dovelo je do pogoršanja odnosa s Gvinejom Bisau (1984. i zbog spora oko morske granice). Sporna kopnena granica s Mauretanijom bila je uzrok ograničenih sukoba 1989–91 (s približno 250 000 izbjeglica) i međudržavnih napetosti početkom 2000-ih. Abdoulaye Wade, vođa Senegalske demokratske stranke, bio je predsjednik 2000–12. Više prosvjeda zbog teških ekonomskih prilika bilo je 2011. Od travnja 2012. predsjednik je Macky Sall (premijer 2004–07). Povremene politički motivirane otmice izvode pobunjenici u oblasti Casamance (2012–13).

Politički sustav

Prema Ustavu od 7. I. 2001., Senegal je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na općim izborima za mandat od 5 godina, može biti biran uzastopno dva mandata. Kandidati za predsjednika moraju biti državljani Senegala s navršenih 35 godina života. Predsjedniku u obavljanju izvršne vlasti pomaže Vlada, na čelu koje je premijer. Vladu i premijera imenuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast obavlja jednodomna Nacionalna skupština (Asemblée nationale), koja ima 120 zastupnika izabranih na općim izborima za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Ustavno vijeće, koje čini 5 sudaca; imenuje ih predsjednik republike za mandat od 6 godina. Administrativno se Senegal dijeli na 11 regija. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 4. travnja (1960).

Senegal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55381>.