Balmer, Johann Jakob

Balmer [ba'lməɹ], Johann Jakob, švicarski fizičar i matematičar (Lausen, 1. V. 1825Basel, 12. III. 1898). Doktorirao (1849) na Sveučilištu u Baselu, gdje je i bio zaposlen (1865–90). Godine 1885. pronašao je matematički izraz (Balmerova formula) s pomoću kojega su se mogle izračunati tada poznate valne duljine linija u vidljivom dijelu vodikova spektra (Balmerova serija, 656,3 nm, 486,1 nm, 434,1 nm i 410,2 nm), dakle: λ = Bn²/(n² – 2²), gdje je B konstanta vrijednosti 364,5 nm, a n cijeli broj veći od dva (u spektru vidljive svjetlosti n = 3, 4, 5 ili 6) i predvidjeti valne duljine u nevidljivom dijelu vodikova spektra. Usavršavanjem spektrografskih aparata Balmerova serija proširila se na ultraljubičaste linije (397,0 nm, 388,9 nm, 383,5 nm, 364,6 nm i dr.) vodikova spektra. Godine 1888. Johannes Robert Rydberg poopćio je Balmerovu formulu a s pomoću Rydbergove formule otkrivene su Lymanova (1906–14), Paschenova (1908), Brackettova (1922) i Pfundova (1924) serija. U okviru svojega modela atoma Niels Bohr je (1913) teorijski protumačio Balmerovu formulu. Ona je značajno pridonijela razvoju kvantne mehanike. Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Balmer) i planetoid (12755 Balmer).

Balmer, Johann Jakob. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5563>.