Sievers [zi:'vəɹs], Eduard, njemački jezikoslovac (Lippoldsberg, danas dio Wahlsburga, 25. XI. 1850 – Leipzig, 30. III. 1932). Studirao klasičnu i njemačku filologiju u Leipzigu, a zatim anglistiku u Berlinu. Bio je sveučilišni profesor germanske filologije na sveučilištima u Jeni, Tübingenu, Halleu i Leipzigu. Provodio je fonetička istraživanja i razvio tzv. analizu zvuka, postupak kojim su se fonetska obilježja čitanih književnih tekstova pridruživala tjelesnim položajima i pokretima uvježbana interpretatora. Njegova monografija Osnove fiziologije glasova (Grundzüge der Lautphysiologie, 1876), odnosno njezina daljnja izdanja pod naslovom Osnove fonetike (Grundzüge der Phonetik, ²1881., 51901), jedno je od temeljnih djela fonetike. Napisao je i Anglosasku gramatiku (Angelsächsische Grammatik, 1882., ³1898) te priređivao za tisak književne tekstove na starovisokonjemačkom (Tatian, 1872; Starovisokonjemačke glose – Die althochdeutschen Glossen, I–V, 1879–1922., s Eliasom Steinmeyerom).
