STRUKE:

simbol

simbol (lat. symbolum < grč. σύμβολον: znak, znamenje).

1. Pojam koji se raznoliko rabi u mnogim humanističkim znanostima. U najširem smislu, sinoniman je pojmu znaka, a pritom se najčešće drži da su svi simboli znakovi, ali da svi znakovi nisu simboli. Zato je moguće definirati pojam simbola u suprotnosti s pojmom znaka, odn. signala. U tom se smislu simbol smatra posebnom vrstom znaka čija je veza s označenim predmetom motivirana sličnošću, dakle nije arbitrarna kao u običnom znaku. Simbol crpi svoje značenje iz suprotnosti svijeta pa je zato, za razliku od znaka, koji denotira nešto određeno, višeznačan (zmija, primjerice, može simbolizirati i život i smrt). Za razliku od takva romantičarskoga tumačenja, u antičkoj i srednjovjekovnoj retorici i poetici simbol se određivao kao trop temeljen na ustaljenim, pretežno mitološkim predodžbama (npr. vaga za pravdu, križ za kršćanstvo). Romantičari određuju simbol – nasuprot alegoriji – kao ikonički znak kojemu je značenje neodredivo i neiscrpno. Na toj razlici konvencionalnoga, puko komunikacijskoga znaka i individualnoga, višeznačnoga simbola zasniva se književna praksa modernizma, poglavito simbolizma i nadrealizma. Bilježi se porast teorijskoga zanimanja za simbole jer se drži da je cjelokupna kultura prožeta formama simboličke ljudske djelatnosti.

2. Termin koji u okviru semiotike Ch. S. Peircea predstavlja jednu od triju vrsta znakova. Simbol je proizvoljan i konvencionalan u odnosu prema predmetu na koji se odnosi i najbliskiji je Saussureovu tumačenju jezičnoga znaka. Mnoge društvene i kulturološke pojavnosti imaju svoje odgovarajuće simbole koje neka zajednica prepoznaje i prihvaća. Premda su proizvoljni, simboli nerijetko mogu posjedovati ostatke prirodne veze između predmeta i njegova znaka. To je razlog koji F. de Saussure navodi kao ključni za neprihvaćenje simbola u lingvističkoj terminologiji jer vaga kao primjerice simbol pravde ne bi ni na koji način mogla biti zamijenjena kojim drugim simbolom.

3. U filozofiji, i neki slikovni izraz i zbiljska slika koja na osjetilni način prikazuje neki nadosjetilni sadržaj. Zbog toga se simbol nužno odnosi na ono opće i zajedničko i zbog toga je usmjeren na cijeloga čovjeka i na njegovo doživljaju primjereno razumijevanje. Simbol je posve znakovni pojam, pod kojim se podrazumijeva jezik, mit i spoznaja (E. Cassirer). Cassireru je simbolična reprezentacija temeljna funkcija svijesti. Sve se ljudsko mišljenje odvija u simbolima, kako najobičnije razgovorno tako i apstraktno logičko i matematičko, a veza između znaka i označenoga nije slučajna, već je praiskonski zakonita, što pokazuju hijeroglifi, onomatopejske riječi, astronomski i alkemijski znakovi. Znanost o simbolima naziva se simbolika i zasniva se na čovjekovoj potrebi da ono nadosjetilno učini sebi zornim, sukladno vlastitoj egzistencijalnoj situaciji.

4. U psihoanalizi, oblik kojim je jedna mentalna predodžba (ideja, misao) zamijenjena drugom. Tom se zamjenskom predodžbom u prerušenu obliku u svjesno prenose »zabranjeni« sadržaji. Oblikovanje simbola nesvjesni je proces kojim se osoba razrješuje tjeskobe zbog pojavljivanja u svjesnom neprihvatljivih i neprimjerenih (»zabranjenih«) nagonskih želja. Simboli tako osiguravaju »povratak zabranjenog«, a igraju značajnu ulogu u procesima sanjanja i sanjarenja. Simbol može imati konvencionalno i univerzalno značenje (npr. srce je simbol ljubavi) te individualno značenje, gdje je simbol izbor svake pojedine osobe. Oduvijek je postojalo zanimanje psihoanalize za simbole; Freud je opisivao sličnosti između simbola iz primitivnih kultura i onih koji se javljaju u neurozama ili u snovima.

5. U znanosti i tehnici, grafem ili piktogram koji označuje neki pojam, odnos, operaciju, kemijski element i dr. Kao simboli rabe se slova, npr. Au, Ag, Cu, mnogi posebni znakovi, npr. €, $, ©, te pojednostavnjeni crteži, npr. ♥, 🕱. Osobito je mnogobrojna skupina posebnih znakova koji se rabe u matematici, npr. +, –, ±, × , < , >, =, ≅, ≈, ≠, ≤, ≥, ∞, ∉, ∂. Neki su simboli tradicijski dogovoreni, neki međunarodno normirani, a neki su propisani zakonima ili podzakonskim dokumentima.

6. U kemiji → kemijski simboli

simbol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55997>.