sinkopa

sinkopa (grč. συγϰοπή: skraćivanje).

1. Ispadanje vokala ili cijeloga sloga unutar riječi. Pojam se tako u užem smislu odnosi samo na vokale koji ispadaju između konsonanata (kol’ko prema koliko), a u širem smislu na svako izbacivanje slogova unutar riječi (poše prema pođoše).

2. U glazbi, ritamska figura koja nastaje povezivanjem nenaglašene metričke jedinice (dobe, dijela dobe ili čak metričke skupine) s naglašenom. Takvo naglašavanje onoga što inače nije naglašeno rezultira neočekivanošću i psihološkim iznenađenjem u odnosu na logiku danoga metra. Manje-više redovita pojava u klasičnoj glazbi od XIV. st., sinkopa do punog izražaja dolazi u mnogim tradicijskim glazbama i jazzu.

3. U medicini, nagli, kratkotrajni gubitak svijesti, obično zbog poremećaja krvnoga optoka u mozgu, u kojem časovito ponestane kisika (hipoksija). Prije nastupa sinkope osoba može osjetiti opću slabost, vrtoglavicu, mučninu, zamrači joj se pred očima, a koža je pokrivena hladnim znojem. Uzroci su mnogobrojni: naglo sniženje krvnoga tlaka pri ustajanju, napadaj ubrzanoga pulsa (paroksizmalna tahikardija), podražaj živca vagusa, napadaj kašlja ili smijeha, pad koncentracije šećera u krvi i dr. Liječenje se usmjerava na osnovnu bolest, a pri samom napadaju pruža se prva pomoć. (→ nesvjestica)

sinkopa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56136>.