Somalija

ilustracija
SOMALIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9

Somalija (Soomaaliya/Aṣ-Ṣūmāl; Savezna Republika Somalija/somalski Jamhuuriyadda Federaalka Soomaaliya/arap. Ğumhūriyyat aṣ-Ṣūmāl al-Fidirāliyya), država u istočnoj Africi, između Adenskoga zaljeva na sjeveru, Indijskog oceana na istoku i jugoistoku, Kenije na zapadu (duljina granice 682 km), Etiopije (1626 km) i Džibutija (58 km) na sjeverozapadu; obuhvaća 637 657 km².

Prirodna obilježja

Najveći dio Somalije leži na visokome ravnjaku (400 do 700 m) koji se postupno spušta u široku primorsku nizinu Indijskoga oceana na jugoistoku, a strmo u usku obalnu nizinu (Guban) uz Adenski zaljev na sjeveru. Građen je pretežno od staroga kamenja koje leži na pretpaleozojskoj osnovi; primorska ravnica pokrivena je uglavnom mezozojskim, a djelomice i tercijarnim sedimentima. U sjevernome dijelu države uzdižu se raščlanjena gorja (Galgodon ili Ogo, Cal Madow) s najvišim vrhuncem Somalije (Shimbiris, 2460 m), koja na zapadu prelaze u Etiopsko gorje (Etiopsko visočje).

Klimu Somalije obilježavaju vrlo visoke temperature tijekom cijele godine i neujednačen raspored oborina. Prosječna je godišnja temperatura 26 do 28 °C, a srednji dnevni maksimumi dosežu i do 40 °C. Sjeveroistočni i središnji dio Somalije imaju pustinjsku klimu s vrlo malom godišnjom količinom oborina (100 do 300 mm, na krajnjem sjeveroistoku manje od 100 mm), a južni dio savansku klimu s nešto većom količinom oborina (400 do 600 mm) u hladnijem dijelu godine (travanj–studeni). U primorskome pojasu klima je modificirana jakim utjecajem monsuna (od svibnja do kolovoza jugozapadni, od prosinca do ožujka sjeveroistočni monsun). Zbog neredovitih i vrlo oskudnih oborina Somaliju često pogađaju katastrofalne suše.

Najveće su rijeke Shabelle (duga 1820 km) i Juba (875 km), koja utječe u Indijski ocean. U sjevernome dijelu Somalije riječni su tokovi povremeni (vadi). Obala Indijskoga oceana niska je i pješčana s mjestimice dugačkim (do 1000 km) pojasom pješčanih dina koje odvajaju obalu od aluvijalne nizine u unutrašnjosti. Ukupna duljina somalijske obale iznosi 3025 km. Somalija je uglavnom suha stepa, a mjestimice gotovo prava pustinja. Visoki ravnjak pokrivaju travnate stepe i polupustinje; uz rijeke za kišnoga razdoblja tropske galerijske šume, a na najvišim planinama cedrove šume.

Stanovništvo

Prema zadnjemu popisu stanovništva iz 1987. Somalija je imala 7 114 431 st., a prema službenoj procjeni za 2014. godinu 12 316 895 st. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi svega 19,3 st./km²; najgušće su naseljeni usko obalno područje oko glavnoga grada (regija Banaadir, 4460 st./km²) i sjeverozapad (43 st./km²), ostatak zemlje vrlo rijetko. Stanovnici su uglavnom Somalci (92,4%) podijeljeni u plemenske klanove (rer) koji često međusobno ratuju, zatim Arapi (2,2%), Afari (1,3%), bantuski crnci (0,4%) i drugi (3,7%, 2000); veliki broj stanovnika živi nomadskim načinom života (26% od ukupne populacije). Po vjeri su muslimani suniti (99,8%); male zajednice kršćana (0,1%) i animista (0,1%) obitavaju na jugu zemlje. Visoki godišnji porast stanovništva od 2,4% (2010–15) rezultat je uglavnom visoke stope prirodnoga priraštaja (2,73% ili 27,3‰, 2013); natalitet 41,5‰ (svjetski prosjek 19,5‰), mortalitet 14,2‰ (svjetski prosjek 8,1‰). Smrtnost dojenčadi smanjila se sa 124,0‰ (2001) na 85‰ (2015). Stanovništvo Somalije vrlo je mlado, više od polovice ukupnoga stanovništva mlađe je od 30 godina; u dobi je do 14 godina 43,7%, od 15 do 64 godine 53,6%, a u dobi od 65 i više godina samo 2,7% populacije (2014). Zbog učestalih višegodišnjih sukoba (građanski rat, teroristički napadi) i prirodnih nepogoda (katastrofalne suše) veliko je raseljavanje stanovništva unutar zemlje (1 106 751 osoba, 2014) i izvan nje (Kenija, Etiopija i Jemen). Očekivano trajanje života iznosi 53 godine za muškarce i 56 godina za žene (2014). Ekonomski je aktivno 3 327 000 st. (2015), stopa nezaposlenosti je visokih 54%. Glavnina stanovništva (63,6%) bavi se poljoprivredom (ratarstvo i nomadsko stočarstvo) i ribarstvom, a u industriji, građevinarstvu i uslužnim djelatnostima zaposleno je 36,4% st. (2014). Od više sveučilišta (uglavnom u privatnome vlasništvu) najstarije je u Mogadišu (Somali National University, osnovano 1954., za građanskoga rata zatvoreno, ponovno otvoreno 2014). Nepismenost je izrazito visoka, čak 60% ukupnoga stanovništva starijega od 15 godina (2014) ne zna čitati ni pisati. Službeni su jezici somalski i arapski; govori se i engleski te talijanski. Glavni grad je Mogadiš (Muqdisho; 1 650 227 st., 2014). Veći su gradovi (2014): Hargeysa (741 000 st.), Marka (499 000 st.), Berbera (374 000 st.), Kismaayo (358 000 st.); u gradovima živi 42,3% st. (2014).

Gospodarstvo

Do građanskoga rata 1991. Somalija je bila među najsiromašnijim zemljama, znatno ovisna o međunarodnoj pomoći. Poljoprivreda i stočarstvo bili su najvažnije djelatnosti (meso se izvozilo uglavnom u zemlje Bliskog istoka i Arapsko-perzijskoga zaljeva). Sukobi od 1991. dodatno su pogoršali gospodarsko stanje (ekonomska stabilnost izraženija je u samoproglašenoj Republici Somaliland, koja preko luke u Berberi ostvaruje vlastitu vanjskotrgovinsku razmjenu i robni tranzit za Etiopiju, a ima i vlastitu središnju banku). Početkom 2000-ih BDP po stanovniku procjenjivao se od 170 USD do 400 USD (među najnižima je u svijetu); najznačajniji gospodarski sektori ostali su poljoprivreda i stočarstvo. Prema procjenama Svjetske banke siromašno je više od 40% stanovništva. Godišnje doznake radnika zaposlenih u inozemstvu procjenjuju se na 360 milijuna USD (2002). Znatan izvor prihoda regionalnim vlastodršcima čini nadzor nad vodećim lukama; najveće je tržište u Mogadišu. Prirodna bogatstva čine uranova i željezna ruda, boksit, gips, bakar, soli i dr. (pojedine procjene navode i veća ležišta nafte i plina, posebno u podmorju Republike Somaliland). Vanjski dug iznosi 3,1 milijardu USD (2007).

Promet

Zbog dugogodišnjih ratnih razaranja prometni sustav Somalije neodržavan je i u lošem stanju. Željezničkih pruga nema; duljina cesta iznosi 21 933 km, od čega je 2860 km asfaltiranih (2014), najviše u sjevernome dijelu zemlje. Glavni cestovni pravci Berbera–Mogadiš (1416 km) i Boosaaso–Garowe (450 km) povezuju sjever s jugom Somalije. Glavne su luke Mogadiš i Kismaayo na obali Indijskoga oceana te Berbera i Boosaaso u Adenskome zaljevu. Unutarnjemu zračnom prometu služi nekoliko manjih zračnih luka, a međunarodne su luke u Mogadišu, Hargeysi i Boosaasu.

Novac

Novčana je jedinica somalijski šiling (Sh. So; SOS), 1 šiling = 100 centa.

Povijest

Prvi tragovi naseljenosti na somalijskom području mogu se pratiti od prapovijesti. U starom vijeku ondje se vjerojatno nalazila zemlja Punt, koja je bila u gosp. interesnoj sferi Egipta, a u I. st. potpala je pod vlast etiopske aksumske države. Poznavali su ju i Asirci, Perzijanci, Grci i Rimljani. U juž. Somaliji živjela su plemena Bantu, a uz obale Adenskog zaljeva i Indijskog oceana afarska i somalska plemena. U VII. st. na područje današnje Somalije počeli su prodirati jemenski Arapi, koji su postupno naselili cijelo somalijsko priobalje; osobito je bio jak njihov priljev u XIII. st. U razdoblju X–XIII. st. izgradili su mnogobrojne naseobine na obalama Adenskoga zaljeva i Indijskog oceana (Adal, Ifat, Hadja, Mogadishu, Barawe i Marka) te podvrgnuli jugoist. krajeve zemlje svojoj vlasti. Od XIV. do XVI. st. na području Somalije bilo je osnovano nekoliko sultanata, od kojih je najznačajniji bio Adalski Sultanat u sjev. Somaliji te Mogadiški Sultanat u juž. Somaliji. U XIII. st. Adalski Sultanat zavladao je cijelom sjev. Somalijom, a na vrhuncu svoje moći u prvoj pol. XVI. st. osvojio je Harar (od 1520. prijestolnica Sultanata) i gotovo cijelu Etiopiju. Istodobno su jugoist. krajeve zaposjeli Portugalci, uz čiju su se pomoć Etiopljani oslobodili podložnosti Adalskomu Sultanatu, koji se ubrzo raspao na emirat Harar i državicu Hausa. Na ist. obalama Somalije Portugalci su sagradili niz pomor. naseobina koje su im služile kao baze za opskrbu flota na putu za Indiju. Od pol. XVII. st. Portugalce su iz Somalije postupno potiskivali vladari Omana sa susjednog Arapskoga poluotoka, koji su do 1698. zavladali cijelom današnjom Somalijom, uključujući i susjedni Zanzibar. Pošto je sultan Muskata Ibn Ahmad iz dinastije Saidita 1793. konačno stekao prevlast nad Omanom, Somalija je ušla u sastav Muskatskoga Sultanata. Od 1838. administrativnu upravu nad jugoist. Somalijom imali su muskatski upravitelji Zanzibara. Nakon podjele Muskatskoga Sultanata na dva dijela 1856., sjeveroistočna Somalija pripala je Muskatsko-omanskomu Sultanatu, u sastavu kojega je ostala do 1875., dok je jugoistočna Somalija pripala Zanzibarskomu Sultanatu i u njegovu sastavu ostala do 1890. Potkraj XIX. st. započela je sustavna eur. kolonizacija somalijskoga prostora. Prvi su na to područje prodrli Francuzi, koji su se u doba izgradnje Sueskoga kanala utvrdili na sjeveru Somalije u Obocku, području naseljenom afarskim i somalskim plemenima. Ubrzo su svoju vlast proširili u unutrašnjost zemlje, gdje su 1896. uspostavili koloniju Francusku Somaliju. Od 1875. do 1884. sjev. krajeve oko Zeile i Berbere, do tada pod vlašću Muskatsko-omanskoga Sultanata, zaposjela je egip. vojska, ali ih je ubrzo, zbog ustanka u Sudanu, morala napustiti. Nakon povlačenja egip. snaga, Velika je Britanija 1884., sporazumno s lokalnim plemenskim poglavicama, okupirala obalno područje sjev. Somalije uz gradove Zeilu, Berberu i Bulhar te 1887. na tom teritoriju proglasila protektorat nazvan Britanska Somalija. Zaposjedanjem mjesta Obbia u jugoist. Somaliji započela je 1889. tal. penetracija u te krajeve. Talijani su do 1893. veći dio ist. obale s važnim lukama Mogadishu, Brava i Marka zakupili od zanzibarskih sultana na 50 god., a 1905. su ih i otkupili stvorivši tako Talijansku Somaliju (1905–41). God. 1891. unutrašnjost Somalije osvojio je etiopski car Menelik II. Međusobni sporazumi o interesnim sferama i razgraničenju na tom području između velikih sila sklopljeni su 1888., 1894. i 1905. Značajniji otpor kolonijalnim vlastima pružili su tek Somalci pod vodstvom Mohammeda Abdullaha Hassana na području brit. protektorata (1905–20). God. 1924. Velika Britanija ustupila je Talijanima područje Juba, koje je do tada bilo pod administracijom Kenije. Talijanska je Somalija zaposjedanjem Mijerteina (Migiurtinia) na sjeveroistoku (1927) dobila svoj konačni opseg, čime je bila završena imperijalistička podjela Somalije. God. 1935. započela je iz tal. baza u Somaliji i Eritreji invazija na Etiopiju. Nakon tal. okupacije Etiopije, Somalija je ušla u sastav Talijanske Istočne Afrike, u sastavu koje je ostala do II. svj. rata. God. 1940. Talijani su izveli invaziju i na brit. protektorat Somaliju, ali su ih nakon početnih uspjeha porazili Britanci, koji su 1941. zaposjeli Talijansku Somaliju te ju zadržali pod svojom kontrolom i nakon kapitulacije Italije 1943. do 1949., kada je ona postala starateljsko područje UN-a pod upravom Italije.

Neovisnost dijela pod brit. protektoratom bila je proglašena 26. VI. 1960; njegovim ujedinjenjem s bivšom Talijanskom Somalijom, 1. VII. 1960. proglašena je Republika Somalija (izvan nje ostala je tzv. Francuska Somalija, od 1977. Džibuti). Predsjednik je postao Aden Abdullah Osman Daar, vođa Somalskog omladinskog saveza (na vlasti je do 1967). U 1960-ima Somalija je podupirala separatističku gerilju u etnički somalskim dijelovima Kenije (Sjeveroistočna provincija) i Etiopije (Ogaden). God. 1969. zbog unutar. nemira bilo je uvedeno izvanredno stanje, te je drž. udarom vlast preuzeo general M. Siyad Barre, koji je na vlasti ostao do 1991 (stvorio je ljevičarski jednostranački režim). Početkom 1970-ih Somalija je uspostavila voj. suradnju sa SSSR-om (sovj. vojska koristila je pomor. bazu u Berberi i dr.). God. 1977–78. Somalija je zbog Ogadena ponovno ratovala s Etiopijom. Nakon voj. neuspjeha (više stotina tisuća izbjeglica otišlo je iz Ogadena u Somaliju), Siyad Barre prekinuo je voj. suradnju sa SSSR-om (1978), a uspostavio ju sa SAD-om (1980). Pogranični sukobi s Etiopijom obnovljeni su poč. 1980-ih, a mirovni sporazum postignut je 1988. Otpor Barreovu režimu bio je izraženiji u 1980-ima, kada je djelovalo više pobunjeničkih skupina. Slabljenje sr. vlasti vodilo je drž. slomu u siječnju 1991 (Siyad Barre otišao je u Keniju). U svibnju 1991. na području bivše Britanske Somalije proglašena je neovisna Republika Somaliland (ostvaruje unutarnju stabilnost i teži međunarodnom priznanju). U ostalim dijelovima Somalije, zbog sukoba i gladi, mrtvih je bilo oko 300 000 (1991–92). Od prosinca 1992. do ožujka 1995. međunarodne snage UN-a i vojska SAD-a neuspješno su pokušale obnoviti stabilnost Somalije te je nastavljena njezina podjela. Mogadishu i dio središnjega primorskoga područja nadzirale su različite islamističke snage (2000. stvorile su Savez islamskih sudova). God. 1998. autonomiju je proglasio Puntaland (na sjeveroistoku) i Jubaland (na jugozapadu), 2002. proglasila ju je Jugozapadna Somalija, a 2006. Galmudug (na središnjem dijelu Somalije). Više vojno-političkih skupina sklonih federalnom uređenju zemlje osnovalo je prijelaznu vladu (2000. i 2004); predsjednik je postao Abdullahi Yusuf Ahmed (2004). Uz pomoć vojske Etiopije i potporu SAD-a, u prosincu 2006. snage prijelazne vlade porazile su Savez islamskih sudova i zauzele Mogadishu (etiopska vojska povukla se početkom 2009). Mirovnu misiju Afričke unije od 2007. pomaže NATO; od 2008. flota NATO-a angažirana je protiv somalskih pirata koji otimaju brodove na širem akvatoriju. Početkom 2008. na predsjedničkim izborima, koje je somalski parlament zbog sigurnosti proveo u Džibutiju, pobijedio je Sharif Sheikh Ahmed. Radikalne islamističke skupine (među vodećima je al-Shabab) zauzele su 2008. veći dio južne Somalije, a u svibnju 2009. napale su Mogadishu. Tijekom 2011–12. te islamističke snage poražene su u većim gradovima (nastavljuju s terorističkim napadima), uz pomoć vojske Kenije i Etiopije koja ograničeno intervenira. U rujnu 2012. parlament je zasjedao u Mogadishu; za predsjednika je izabran Hassan Sheikh Mohamud. Održana je geopolitička podjela zemlje. Nakon obnove parlamenta (potkraj 2016), u veljači 2017. za predsjednika je izabran Mohamed Abdullahi Mohamed (2010–11. bio je premijer). Povremeni su teroristički napadi u Mogadishu; najrazorniji je bio bombaški napad potkraj listopada 2017. s približno 350 poginulih.

Politički sustav

Od 1991., zbog građanskog rata i slabe središnje vlasti, Somalija nema stabilan ustavni poredak. Prema Privremenom ustavu od 1. VIII. 2012. (koji iščekuje potvrdu na referendumu), Somalija je savezna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Na čelu je države predsjednik republike kojega bira parlament. Izvršnu vlast ima vlada, čije članove predlaže predsjednik republike, a bira parlament. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Nacionalni parlament koji se sastoji od Doma naroda i Gornjeg doma. Dom naroda ima 275 članova koje izravno biraju građani za mandat od 4 godine (zbog nestabilne situacije članove su Doma naroda 2012. izabrali vođe klanova). Gornji dom ima 54 člana koje biraju građani saveznih jedinica (izbori do 2013. nisu provedeni pa taj dom nije konstituiran). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbeni sustav na nacionalnoj razini nefunkcionalan je, a sudsku vlast provode lokalni sudovi temeljem somalskog običajnoga prava te šerijatskoga prava. Somalija se administrativno dijeli na 18 regija (gobolka). Nacionalni blagdan: Utemeljenje Somalske Republike, 1. srpnja (1960).

Somalija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57119>.