struka(e):
Sorkočević, Pjerko
hrvatski pjesnik
Rođen(a): Dubrovnik, 1. VI. 1749.
Umr(la)o: Dubrovnik, 19. III. 1828.

Sorkočević, Pjerko (Pijerko, Petar Ignacije), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1. VI. 1749Dubrovnik, 19. III. 1828). U doba prevlasti latinskog jezika odlučio se za književnost na hrvatskom jeziku; prevodio je pjesme svojih suvremenika s latinskoga na hrvatski jezik. Napisao je velik broj prigodnih pjesama, najčešće prigodom zaruka i vjenčanja dubrovačkih suvremenika; pisao je također nabožnu poeziju. Najpoznatiji je po nadopuni XIV. i XV. pjevanja Gundulićeva Osmana. Doprinosom cjelovitosti Gundulićeva epa doživio je pohvale i slavu u rodnome gradu, a njegovi štovatelji isticali su da je naslijedio »način, sklad i slados« samoga I. Gundulića. Ponajviše se pozabavio sudbinom žena, Sokolice, Krunoslave i Sunčanice, sa sklonošću k sretnu ishodu u nastojanju da poveže fabularne niti koje nedostaju, a Gundulićev svijet preveo je u maniru galantnosti koja odražava novi ukus XVIII. st. Istaknuo se vještinom gradnje baroknih figura, gipkošću izraza i blistavošću fraze. Njegova nadopuna postala je dio prvoga potpunog izdanja Osmana (1826) u redakciji Ambroza Markovića. Nakon proučavanja Gundulićeva djela, napisao je mali spjev o Osmanu i njegovu dopjevavanju, objavljen u Körblerovoj redakciji (Četiri priloga Gunduliću i njegovu »Osmanu«, 1914).

Citiranje:

Sorkočević, Pjerko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sorkocevic-pjerko>.