STRUKE:

Banja Luka

ilustracija
BANJA LUKA
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Banja Luka, grad u sjeverozapadnoj Bosni, na južnom rubu Banjalučkoga polja, drugi po veličini u BiH i najveći u Republici Srpskoj; 138 963 st. (2013; 143 079 st., 1991). Proteže se duž obale Vrbasa u duljini od oko 11 km. Najstariji dio grada razvio se oko nekadašnje srednjovjekovne tvrđave na izlazu Vrbasa iz klisure u današnjem Gornjem Šeheru. U tom su dijelu sumporni izvori (do 34 °C), poznati još u rimsko doba. Jača izgradnja počinje tijekom turske vladavine: Hunćarija ili Careva džamija (oko 1528., srušena 1957), Ferhat-pašina džamija (Ferhadija; 1579) s masivnom kupolom nad središnjim prostorom, jedan od vrjednijih islamskih spomenika u BiH (srušena u ratu 1993., obnovljena 2015), Arnaudija (1594–95.; srušena u ratu 1993) pripada tipu kupolastih džamija monumentalne gradnje. Tvrđava Kastel (XV–XVI. st.) u središnjem dijelu grada ubraja se u najstarije spomenike; izgrađena je na mjestu rimskog naselja Castra. Banja Luka je kulturno središte sa sveučilištem (osnovano 1975), kazalištem (osnovano 1972), muzejom (1930), pinakotekom (1980) i dr. Trgovački i industrijski grad s metalurgijom i metalnom industrijom (ljevaonica čelika, tvornica strojeva), proizvodnjom telekomunikacijskih i elektroničkih uređaja, lijekova, namještaja, tvornicom celuloze, papira i viskoze; razvijena je i prehrambena industrija, preradba duhana, proizvodnja obuće, konfekcije. Željezničkom prugom Banja Luka je povezana preko Bosanskog Novog i Sunje s hrvatskom posavskom magistralom, Unskom prugom preko Knina s Dalmacijom, a preko Doboja (1952) s bosanskim rudarsko-industrijskim bazenima i sa Sarajevom. Zračna luka (Mahovljani). Grad je stradao od potresa 1969. – Tragovi naseljenosti područja današnje Banje Luke sežu u prapovijest. Za rimske vladavine razvila se ondje naseobina s vojnom posadom, poznata pod nazivom Castra. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva 476., tim su krajevima 493. zavladali Ostrogoti, a od 555. Bizant. U ranom srednjem vijeku pripadalo je to područje Donjoj Panoniji i hrvatskoj državi. U XIII. st. u sastavu je srednjovjekovne bosanske države. Prije 1323. gospodarom područja Banja Luke postao je knez Pavao Hrvatinić i otada je ono u posjedu obitelji Hrvatinić. Banja Luka se pod tim imenom prvi put spominje u uputi hrvatsko-ugarskoga kralja Vladislava II. od 6. II. 1494., kada je sa svojom posadom i kaštelanom Jurjem Mikulašićem navedena kao jedna od utvrda jajačkoga bana. Banja Luka nije identična utvrdi Vrbas (Orbaz), odnosno Vrbaskomu gradu (Orbazwara). Zapovjednik banjalučke posade Andrija Radatović zapalio je krajem 1527. Banju Luku i njezino podgrađe, koje su potom zauzeli Osmanlije. Od 1553. bila je administrativno središte Bosanskoga sandžaka, a od 1580. do 1639. Bosanskoga pašaluka. Godine 1688. nakratko ju je zauzela austrijska vojska. Banjalučko stanovništvo teško je stradalo od gladi 1690., kuge 1732. i u ponovnome napadu austrijske vojske na grad u ljeto 1737. Nakon toga Banja Luka je ponovno utvrđena. Administrativnim središtem Banjalučkog okruga postala je 1851; u njoj je 1852. otvorena austrijska konzularna agencija (1863–65. premještena u Bihać), koja je 1870. prerasla u konzulat. Godine 1878. u grad su ušle austrijske okupacijske postrojbe i zaposjele ga bez otpora. Banja Luka je 1881. postala sjedište Banjalučke biskupije, Banjalučko-bihaćke metropolije (1900) i Muftijskog ureda (1910). Nakon 1918. Banja Luka se razvijala kao značajno političko središte i snažno uporište režima Karađorđevića i velikosrpske politike, pa su gradska i lokalna vlast uglavnom bile u rukama radikala. Administrativnim središtem oblasti postala je 1922., a 1929. sjedištem novostvorene Vrbaske banovine. Za II. svjetskog rata (1941–45) Banja Luka je bila u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, čije su najviše vlasti namjeravale u grad na Vrbasu prenijeti neke važnije državne ustanove; 22. IV. 1945. u grad je ušla partizanska vojska. U travnju 1992., protiveći se međunarodnom priznanju BiH, srpske su snage zauzele grad i započele progon nesrpskog stanovništva (prisilno raseljavanje, ubojstva); pritom su uništena brojna sakralna, kulturna i povijesna dobra. Prema Daytonskome sporazumu (1995) Banja Luka je proglašena glavnim gradom Republike Srpske.

Banja Luka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5773>.