Starohrvatska prosvjeta

Starohrvatska prosvjeta, hrvatski časopis za nacionalnu arheologiju i stariju povijest. Pokrenuo ga je 1895. L. Marun kao glasilo Hrvatskoga starinarskog društva u Kninu (I. serija 1895–1904., urednik F. Radić; II. serija 1927–28. izlazila u Kninu i Zagrebu, urednici M. Abramić, Ć. Iveković i F. Šišić). Od 1949. izlazi III. serija najprije kao glasilo Instituta za nacionalnu arheologiju JAZU u Splitu, a od 1981. Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika; uređuju je S. Gunjača (1949–69), D. Jelovina (1981–95), A. Milošević (1996–2004) i Tomislav Šeparović (od 2005). Zaključno s 2011. izišlo je ukupno 38 svezaka. Program časopisa, obradba nacionalne tematike ranih razdoblja, koji je donesen u prvom broju, nije bitno mijenjan. Osim članaka koji obrađuju bitne stručne probleme, časopis redovito donosi najnovija istraživanja i terenske izvještaje; iznimno značajnim lokalitetima posvećeni su posebni tematski brojevi (Sv. Spas u Vrh Rici, 1995; Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve sv. Spasa u Vrh Rici, 1996. i dr.).

Starohrvatska prosvjeta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57860>.