struka(e):
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, biljni ornament, mozaik u crkvi sv. Konstance, IV. st., Rim
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, Herod Veliki, mozaik u crkvi Santa Maria Maggiore, V. st., Rim
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, luneta oltara iz Gata, VI. st., Muzej grada Omiša
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, sarkofag Dobrog pastira, IV. st., Split, Arheološki muzej
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, srebrni relikvijar iz crkve sv. Tome u Puli, IV. st., Pula, Arheološki muzej Istre
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, starija katedrala i podni mozaik, IV–V. st., Poreč, Eufrazijana
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, unutrašnjost crkve Santa Sabina, V. st., Rim
ilustracija
STAROKRŠĆANSKA UMJETNOST, unutrašnjost katedrale u Puli, IV–V. st.

starokršćanska umjetnost (ranokršćanska umjetnost), kršćanska umjetnost koja je nastala i razvila se u prvim stoljećima kršćanstva na području Rimskoga Carstva. Neposredan izvor njezine likovnosti i s njom usporedne kasnoantičke umjetnosti nalazi se u kasnoj helenističko-rimskoj umjetnosti. Obuhvaća razdoblje od prvih kršćanskih umjetničkih ostvarenja (II/III. st.) do prvih desetljeća VI., odn. VII. st., kada se postupno na grčkom Istoku transformirala u ranobizantsku umjetnost, a na latinskom Zapadu, na tradiciji djelomično »barbarizirane« kasnoantičke umjetnosti, prešla u ranosrednjovjekovnu (merovinšku, irsku, karolinšku, anglosasku, langobardsku, starohrvatsku, otonsku) umjetnost. Na Zapadu je njezin razvoj išao u dva smjera: prema simbolici koja je svaku pojedinost pretvarala u nauk o spasenju (prije Milanskoga edikta 313) i prema epsko-ilustrativnomu stilu (biblijski sadržaji, prizori iz života svetaca).

Arhitektura. Od prve polovice IV. st. podizale su se mnogobrojne → bazilike, crkve longitudinalna oblika, među kojima su najpoznatije one u Rimu: stara crkva sv. Petra (324., srušena 1506), S. Paolo fuori le mura (386., obnovljena nakon požara 1823), Sta Sabina (425–440). Česte su i centralne građevine kružna ili višekutna tlocrta, ugl. krstionice i grobne crkve: Sta Costanza (druga polovica IV. st.) i Sto Stefano Rotondo u Rimu (druga polovica V. st.). – Kiparstvo u starokršćanskoj umjetnosti ima pretežito grobno obilježje. U Rimu, Ravenni i južnoj Francuskoj nađeni su mnogobrojni mramorni sarkofazi urešeni reljefima s biblijskim prizorima, portretima pokojnika i simboličnim prikazima. Sačuvala su se i kiparska djela u drugim materijalima (sitna plastika od bjelokosti; reljefi na drvenim vratnicama crkve Sta Sabina u Rimu, V. st.). – Slikarstvo starokršćanskog razdoblja u III. i IV. st. slijedilo je rimsku tradiciju dajući joj kršćanske sadržaje na zidnim slikama u → katakombama na kojima je naglašena simbolika spasenja. Nakon službenoga priznanja kršćanstva u IV. st. počinje snažan razvoj monumentalnoga slikarstva kao izraza pobjedničke Crkve. Reprezentativnim mozaicima ukrašavala se unutrašnjost bazilika i drugih sakralnih građevina (središnje mjesto u apsidi ili na trijumfalnom luku najčešće je zauzimao Kristov lik). U najpoznatije starokršćanske mozaike ubrajaju se oni u crkvama Sta Pudenziana i Sta Maria Maggiore u Rimu te u mauzoleju Gale Placidije u Ravenni (svi iz V. st.). Posebno mjesto u starokršćanskom slikarstvu imaju minijature koje su se isprva javljale u rotulu, potom uz tekst u kodeksu (Jozuin rotul, kopije s kraja VII. i početka VIII. st. izvornika iz II. st.; Codex Genesis, IV/V. st.). Sačuvana su i mnoga djela s područja primijenjene umjetnosti: od bjelokosti (pikside, diptisi, relikvijariji, reprezentativno prijestolje biskupa Maksimilijana u Ravenni, VI. st.), zlata i srebra (ugl. liturgijski predmeti, mali križevi, medalje i nakit), emajla (križ iz V/VI. st. s prikazima Kristova života) i tkanine (fragmenti liturgijske i svjetovne odjeće iz V. do VII. st.).

Prvi kršćanski spomenici na području Hrvatske bili su oratoriji u privatnim kućama (oratorij A u Saloni, druga polovica III. st.). Početkom IV. st. nastajala su i starokršćanska groblja, od kojih su najvažnija u Saloni (Manastirine, Marusinac, Kapljuč), a pojavili su se i prvi motivi izrazito kršćanske inspiracije (Kristov monogram, golubice, kantarosi, ribe i sl.). U tom razdoblju likovna obradba nadgrobnih spomenika katkad je bila visoke umjetničke kakvoće, a katkad je donosila i vrlo izvorna likovna rješenja (sarkofag Dobroga pastira iz Salone). Najznačajniji je starokršćanski spomenik na području Hrvatske i jedini sačuvani starokršćanski episkopalni kompleks na svijetu, → Eufrazijana u Poreču (VI. st.).

Citiranje:

starokršćanska umjetnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/starokrscanska-umjetnost>.