Stjepan Tomaš

Stjepan Tomaš, bosanski kralj od 1443. do 1461 (??, VII. 1461). Nezakoniti sin Stjepana Ostoje. Na početku vladavine sukobio se s neposlušnim velikašima. God. 1444. potisnuo je Osmanlije iz Srebrenice, a njihova vazala Stjepana Vukčića Kosaču iz zapadnog Huma. Papa Eugen IV. proglasio ga je 1445. zakonitim kraljem Bosne i oslobodio obveza iz izvanbračne zajednice s Vojačom, ženom niska podrijetla. Zatim se pomirio sa Stjepanom Vukčićem Kosačom te se u zalog novoga saveza oženio Vukčićevom kćeri Katarinom 1446. u Milodražu kraj Fojnice, po katoličkom obredu. Time je u Vukčiću Kosači stekao i novoga saveznika protiv Osmanlija. Pod stalnim osmanskim pritiskom čvrsto se vezao uz Ugarsku, primivši 1449. među ostalim i obvezu da će progoniti pripadnike Crkve bosanske. Zajedno sa svojom ženom, kraljicom Katarinom, bio je zaslužan za podizanje mnogobrojnih katoličkih vjerskih objekata u ondašnjoj Bosni, primjerice crkve Presvetoga Trojstva u Vrlima, crkve sv. Katarine u Jajcu, crkve sv. Tome u Vranduku, kao i najveće nedovršene crkve u gradu Bobovcu 1461. Neuspio pokušaj povezivanja Bosne i Smederevske Despotovine (1459., ženidbom sina mu Stjepana Tomaševića s Marom, kćeri despota Lazara) bio je povod novim osmanskim neprijateljstvima prema Bosni. Usred tih zbivanja umro je početkom srpnja 1461., u nerazjašnjenim okolnostima, a naslijedio ga je Stjepan Tomašević, sin što ga je imao s Vojačom.

Stjepan Tomaš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58178>.