struka(e):
ilustracija
STROJNICA, povijesni oblici – 1. teška strojnica iz 1910. kalibra 7,62 mm (Rusija); 2. teška strojnica iz 1908–15. kalibra 7,22 mm (Njemačka); 3. teška strojnica iz 1928. kalibra 6,5 mm (Japan); 4. laka strojnica iz 1953. kalibra 7,92 mm (Čehoslovačka); 5. teška strojnica iz 1938. kalibra 12,7 mm (SSSR); 6. teška strojnica iz 1943. kalibra 7,62 mm (SSSR); 7. zrakoplovna strojnica kalibra 7,62 mm (SSSR); 8. četverocijevna protuzrakoplovna strojnica kalibra 12,7 mm (SAD); 9. strojnica iz 1938. kalibra 12,7 mm (SSSR); 10. zrakoplovna strojnica (Njemačka)
ilustracija
STROJNICA, njemački kratki automat Heckler und Koch MP5 K
ilustracija
STROJNICA, suvremena laka strojnica belgijske proizvodnje FN MINIMI

strojnica (mitraljez), automatsko strjeljačko oružje kojim rukuje pojedinac ili manja skupina (posluga). Ovisno o namjeni i taktičko-tehničkim svojstvima, razvrstava se na kratke strojnice, puškostrojnice i strojnice u užem smislu.

Kratka strojnica (automat) osobno je automatsko oružje namijenjeno za gađanje na daljinama do 200 m. Upotrebljava strjeljivo za pištolje, po čem se bitno razlikuje od automatskih pušaka, a od automatskih pištolja u osnovi se razlikuje duljom cijevi, a time i većim dometom gađanja. Gađanje se obično obavlja brzometnom paljbom (3 do 5 metaka), a moguće je gađati i pojedinačnom paljbom. U spremnik se može smjestiti 20 do 30 metaka, što omogućava postizanje razmjerno velike praktične brzine gađanja.

Puškostrojnica (puškomitraljez) je automatsko oružje namijenjeno gađanju ciljeva na daljinama do 800 m. Za razliku od automatskih pušaka, ima nožice, masivniju cijev i najčešće znatno veći kapacitet spremnika. Neki modeli puškostrojnica pune se redenicima (→ puškostrojnica).

Strojnice su najteže, ali i najmoćnije automatsko strjeljačko oružje. Namijenjene su za uništavanje pojedinačnih i skupnih nezaklonjenih živih ciljeva na daljinama do 1000 m. Od drugog automatskog oružja istoga kalibra bitno se razlikuju po tome što imaju postolja. Najčešće su to tronošci koji im daju veću stabilnost i omogućuju lakše manevriranje paljbom. Suvremena konstrukcijska rješenja (univerzalne strojnice) omogućuju njihovo skidanje s postolja i djelovanje poput puškostrojnica. Najčešće se pune s pomoću redenika. Obično se dijele na lake strojnice kalibra do 7,9 mm (najčešće 7,62 ili 7,9 mm) i teške strojnice kalibra do 14,5 mm (12,7 i 14,5 mm). Postoji i naročita vrsta strojnica s više motorom pokretanih, radijalno postavljenih cijevi koje se tijekom paljbe okreću, čime se omogućuje velika brzina paljbe (do 4000 metaka u minuti) bez pregrijavanja cijevi. Takve se strojnice većinom ugrađuju na letjelice za borbu protiv tenkova, ili na brodove ili vozila kao protuzračno oružje.

Prvo brzometno oružje bio je belgijski mitrailleuse (odatle i naziv mitraljez), razvijen 1850-ih, a primijenjen u francusko-pruskom ratu 1871. To se višecijevno oružje ručno punilo i opaljivalo, što je poboljšala konstrukcija američkog izumitelja R. J. Gatlinga iz 1861., kod koje se punjenje i opaljivanje obavljalo automatski, pri ručnom okretanju bubnja s cijevima. Prva automatska strojnica koja je za rad iskoristila energiju barutnih plinova bilo je oružje H. Maxima iz 1885. s jednom, vodom hlađenom, cijevi. Takva se strojnica ubrzo počela proizvoditi u više zemalja i inačica, a tijekom I. svjetskog rata postala je nezaobilazno oružje svake vojske. (→ strjeljačko oružje)

Citiranje:

strojnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/strojnica>.