Šestosiječanjska diktatura

Šestosiječanjska diktatura, razdoblje samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića od 6. I. 1929. do 3. IX. 1931. Do uvođenja diktature došlo je u prilikama obilježenima sve nasilnijom drž. centralizacijom, zaoštrenim međunacionalnim suprotstavljanjima i gosp. aferama. Polit. kriza doživjela je vrhunac 1928. atentatom na zastupnike Hrvatske seljačke stranke i njezina čelnika S. Radića u beogradskoj skupštini. Diktatura je započela Aleksandrovim proglasom o ukidanju Vidovdanskog ustava i raspuštanju Narodne skupštine (6. I), donošenjem ukaza o sastavljanju nove vlade na čelu s generalom P. Živkovićem (6. I), proglašenjem Zakona o kraljevskoj vlasti i o vrhovnoj upravi (6. I), Zakona »o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi« (6. I), Zakona »o državnom sudu za zaštitu države« (8. I) i Uredbe za izvršenje Zakona o Državnom sudu za zaštitu države (8. I). Tim zakonima i uredbama bio je ukinut ustav, raspuštena Narodna skupština, uvedena apsolutistička vladavina, zabranjen rad svim polit. strankama i udrugama s nac. obilježjima, zabranjena sloboda govora, uvedena cenzura, zabranjeno korištenje narodnog imena i dr., a sva se polit. moć koncentrirala u kraljevim rukama. Na temelju Zakona »o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja« (3. X) kralj Aleksandar je Kraljevinu SHS preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio ju na devet banovina (prostorno manja, deseta banovina, bila je Uprava grada Beograda), koje su svojim granicama negirale povijesne državnopravne entitete. Šestosiječanjska diktatura bila je ukinuta objavom oktroiranog ustava 3. IX. 1931., kojim je formalno bila obnovljena ustavna monarhija (→ jugoslavija), ali sve do izbora za skupštinu 5. V. 1935. bila je nastavljena prikrivena diktatura. Premda se Šestosiječanjska diktatura ideološki zasnivala na načelu nac. jedinstva izraženog integralnim jugoslavenstvom i na načelu drž. jedinstvenosti, odn. na jugosl. unitarizmu, zastupala je ugl. srpske interese, što je dovodilo do daljnjega nezadovoljstva nesrpskih naroda u Jugoslaviji koji su tražili priznanje narodne i državnopravne individualnosti unutar monarhističke Jugoslavije. Zbog otpora diktaturi ubijeni su i zatvoreni mnogobrojni predstavnici zabranjenih građanskih polit. stranaka i KP Jugoslavije, a dio je političara emigrirao. Represija se protegnula na sve društv. slojeve pa su tisuće ljudi prošle kroz zatvore samo zbog uvrjede kralja, isticanja nacionalne zastave i sl.

Šestosiječanjska diktatura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59482>.