Taylor, Geoffrey Ingram

Taylor [tẹi'lə], Geoffrey Ingram, britanski matematičar i fizičar (London, 7. III. 1886Cambridge, 27. VI. 1975). Studirao matematiku i fiziku na Sveučilištu u Cambridgeu, gdje se zaposlio (1911–52), prvo kao predavač dinamičke meteorologije i matematike, a zatim kao istraživač. Za I. svjetskog rata radio na projektima za potrebe britanskog ratnog zrakoplovstva, a za II. svjetskog rata na Projektu Manhattan, za izradbu američke atomske bombe. Tijekom ekspedicije brodom Scotia (1915) koristio je balone za mjerenje vertikalne razdiobe tlaka, temperature i vlažnosti, čime je istraživao atmosferske turbulencije. Bavio se i turbulencijom u oceanima, primjerice rasapom energije morskih mijena u obalnom području (1919). Radio je na problemima aeronautičkog inženjerstva, što je dovelo do novih spoznaja o mehanizmu plastičnih deformacija (1934). Bavio se mikroprocesima u fluidima, razvio je statističku teoriju turbulencije (1935–38), istraživao disperziju u turbulentnom toku kroz cijev (1954). Njegovim imenom nazvani su mnogi pojmovi u dinamici fluida (Taylorov broj, Taylorov vrtlog, Taylor-Couetteov tok, Rayleigh-Taylorova nestabilnost, Taylor-Proudmanov teorem). Bio je član Royal Society od 1919., francuske Akademije znanosti od 1946., dobio plemićku titulu 1944.

Taylor, Geoffrey Ingram. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60590>.