STRUKE:

Tianjin

ilustracija
TIANJIN, suvremene zgrade u poslovnoj četvrti

Tianjin [tʰiɛn62720in] (pinyin; tradicionalno Tientsin), grad u sjeveroistočnom dijelu Velike nizine, Kina; 5 624 000 st. (2004). Po broju stanovnika i privrednoj razvijenosti ubraja se u vodeće gradove Kine. Leži na sjevernom kraju Velikoga kanala, 120 km jugoistočno od Pekinga i oko 50 km od zaljeva Bo Hai (Žuto more). Gradska se jezgra razvila na desnoj obali plovne rijeke Hai He (u prošlosti česte poplave). Tianjin sa širom okolicom tvori istoimenu gradsku upravnu jedinicu u rangu pokrajine (11 760 km² s 10 430 000 st., 2004). U okolici grada bogata su ležišta nafte (17,8 milijuna tona, 2005) i prirodnoga plina (880 mil. m³, 2005), te ruda mangana, volframa, zlata i dr.; veliku važnost ima i iskorištavanje geotermalne energije (vruća voda u podzemlju). U priobalju velike solane (morska sol). Glavna je privredna grana industrija, i to osobito elektronička (25% industrijske proizvodnje Tianjina), strojograđevna, elektrotehnička, automobilska, metalurška, kemijska, tekstilna, optička, prehrambena te visoka tehnologija (biomedicina i dr.); rafinerije nafte. Tianjin je vodeća luka sjeverne Kine i među najvećima u svijetu (258 milijuna tona, 2006); suvremeno opremljena vanjska lučka zona nalazi se na ušću Hai Hea. Tianjin se naziva morskim vratima Pekinga. S Pekingom i obližnjim pokrajinama povezuje ga dobro razvijena mreža prometnica (autoceste, željezničke pruge, međunarodna zračna luka). Od više sveučilišta ističe se najstarije kinesko sveučilište – Tianjin (osn. 1895. pod nazivom Beiyang); mnogi znanstvenoistraživački instituti. Muzej lijepih umjetnosti, povijesni i drugi muzeji; astronomski opservatorij. – Razvio se iz ribarskoga naselja u XII. st. Za dinastije Ming (1368–1644) bio je pogranični garnizonski grad. Za II. opijumskog rata (1856–60) osvojile su ga 1858. britanske i francuske postrojbe te u njem prisilile kinesku vladu da potpiše mirovni ugovor koji je europskim državama dao pravo trgovanja po cijeloj Kini. Otvoren za slobodnu inozemnu trgovinu, postao je važnim uporištem europskog kapitala u Kini. Za Boksačkog ustanka (1899–1901) bio je pod okupacijom europskih postrojbi. God. 1937–45. pod japanskom okupacijom, a za građanskog rata pod upravom vlade Kuomintanga. U siječnju 1949. zauzela ga je komunistička Narodnooslobodilačka vojska.

Tianjin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61247>.