torlačko narječje

torlačko narječje, skupina dijalekata srpskoga jezika. Tim se narječjem govori na krajnjem jugoistoku srednjojužnoslavenskoga dijasistema, između kosovsko-resavskoga dijalekta štokavskoga narječja te bugarskog i makedonskoga jezika. Tomu narječju pripadaju i govori oko Karaševa u Rumunjskoj (Ravnik, Lupak, Klokotič, Vodnik, Nermić, Jabalče) te govor Svinice u Đerdapu. Torlačkim govorima komuniciraju uglavnom Srbi. Hrvati govore torlački u Karaševu i okolici te u Janjevu, Letnici, Vrnavokulu i još ponegdje na Kosovu. Janjevski Hrvati danas u znatnu broju žive u zagrebačkoj Dubravi i u Kistanjama, oko 30 km jugozapadno od Knina. Torlački su dijalekti prizrensko-južnomoravski, svrljiško-zaplanjski i timočko-lužnički; tim se dijalektima pribraja i karaševsko-svinička oaza. U torlačkom je narječju jat uglavnom redovito ekavski; u karaševskim selima čuva se zatvoreno e pod akcentom, a izvan akcenta jat je obično ikavski. Na mjestu praslavenskih poluglasova čuva se šva [ə]. Sudbina samoglasnoga l vrlo je različita na različitim područjima. Akcent je u torlačkom narječju uglavnom redovito ekspiratoran, tj. izgubljene su razlike među akcentima i po trajanju i po tonskoj krivulji. Taj jedan akcent može stajati na svim slogovima u riječi, pa je njegovo mjesto fonološki razlikovno. Torlačka deklinacija, uglavnom na cijelom području prostiranja toga narječja, nije slavenskoga tipa. Torlačko je narječje karakterizirano balkanizmima, koji nisu svagdje podjednako uobičajeni. Riječ je o gubitku infinitiva, preobrazbi deklinacije, posebnoj komparaciji, likvidaciji slavenskoga futura, parazitskoj uporabi enklitičkih oblika ličnih zamjenica (anticipacija ili ponavljanje objekta s pomoću lične zamjenice, enklitički dativ lične zamjenice sa značenjem posesiva i sl.) te o postpozitivnom članu. U leksiku golem je utjecaj turskoga jezika, manji albanskoga.

Pripadanje katoličkoj vjeri i hrvatskomu narodu unijelo je stanovite promjene u govor Karaševaca, pa oni npr. danas kažu put križa, iako se u toponimiji ili u nazivima blagdana sreće riječ krst. U Janjevo kao rudarsko naselje (a to je bila i Letnica) rano su bili dovedeni Sasi, a u XV. st. ondje se nalazila oveća kolonija Dubrovčana. Janjevci su sačuvali stari tip govora prizrensko-južnomoravskoga dijalekta.

torlačko narječje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61855>.