Treći maj (3. maj), najveće hrvatsko brodogradilište, sa sjedištem u Rijeci. Bavi se izgradnjom tankera, teretnih i kontejnerskih brodova te trajekata. Brodogradilište je 1892. utemeljila njemačka tvrtka Howaldtswerke iz Kiela. Od 1905. nalazilo se u madžarskom vlasništvu pod nazivom Danubius, a 1911. promijenilo je ime u Ganz & co. Danubius. U njem je, među ostalim, 1916. bio izgrađen Szent István, jedan od najsuvremenijih bojnih brodova toga doba. Brodogradilište je u talijanskom vlasništvu, pod imenom Cantieri Navali Quarnero, bilo od 1920. Nakon kapitulacije Italije 1943. došlo je pod njemačku upravu, a tijekom njemačkog povlačenja 1945. bilo je potpuno uništeno. Nakon obnove, počelo je raditi 1948. pod današnjim imenom, u spomen na oslobođenje Rijeke od njemačke okupacije. Okrenulo se gradnji velikih brodova, a 1954. sklopilo je ugovor za gradnju dvaju švicarskih brodova, prvi ugovor s inozemnim naručiteljem. Broj radnika je rastao od 2896 u 1954. na 4818 u 1960., te na 7060 u 1987. Tijekom 1992. provedena je privatizacija i reorganizacija brodogradilište, te je ono pretvoreno u krovno poduzeće pod nazivom 3. maj brodograđevna industrija s potpunom odgovornošću. Nakon programa restrukturiranja broj zaposlenih se smanjio na 2835 (2003). Od 2013. poduzeće je u sastavu Uljanik grupa, a broj zaposlenih se smanjio na oko 1200 (2015). S Uljanik grupom ulazi 2018. u veliku krizu likvidnosti, opali su mu prihodi i broj zaposlenih. U 2017. s 1399 zaposlenih ostvario je 1 milijardu kuna prihoda, a u 2018. s 899 zaposlenih ostvario je 150,2 milijuna kuna prihoda.
