STRUKE:

tvrdo

tvrdo (starosl. tvrъdo), naziv dvadeset i prvoga slova slova glagoljičke i stare ćiriličke azbuke za glas /t/. Brojevna mu je vrijednost u objema azbukama 300. U obloj glagoljici vrlo je plitko (62306); u tekstovima se razlikuje s obzirom na stupanj oblosti okȃ: u Assemanijevu evanđelistaru oka su izrazito obla: he11_0474.jpg, u Zografskome izduženija i pri dnu zaobljena: he11_0475.jpg. U hrvatskoj ustavnoj inačici slovna se oka protežu između dviju glavnih redačkih linija i mijenjaju oblik u pravokutnik: 62365. U kurzivnoj pak glagoljici čuva se izrazita plitkoća: he11_0476.jpg (Istarski razvod, prijepis iz XVI. st.). Jedno je od glagoljičkih slova koja su najmanje mijenjala svoj oblik. U ćirilici oblik je izravno prenesen iz srednjovj. grčke uncijale: 62518.

tvrdo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62872>.